Do ludila je Božicu Pratnemer iz Bjelovara dovelo ponašanje zaposlenika u zgradi bjelovarskog Mirovinskog kada je nedavno došla potražiti pravni lijek za sebe i svoga supruga. Način na koji su se tamo prema njoj ponijeli odlučila je podijeliti s javnošću jer, kaže, gadno su u glavama pobrkali tko bi kome trebao biti na usluzi.
Već pet godina za muža nosim zahtjeve za mirovinu. Nakon 32 i pol godine radnog staža vrsnog alatničara jednostavno mu je stradala psiha i sam ne može biti ni trena. Jedan naš saborski zastupnik ima istu dijagnozu i u mirovini je već odavno, a mi obični smrtnici valjda trebamo štedjeti za takve pa nas odugovlače kako bismo prije umrli nego ostvarili ono što nam pripada – započinje ogorčena Božica svoju priču. Tog kobnog dana, 27. siječnja ove godine, kaže, u zgradu Mirovinskog došla je zbog dva razloga – želeći doznati u kojem roku njezin suprug mora dobiti rješenje za mirovinu i kakva dodatna prava ima ona kao korisnica invalidske mirovine. Umjesto normalnog odgovora, koji bi trebao biti sasvim uobičajena stvar kada je u pitanju odnos građanin – državna administracija, Božica je, kaže, dobila slom živaca.

Zaključana vrata

– Iz Mirovinskog su me uputili na Zavod za vještačenje, koji se nalazi u istoj zgradi, ustvrdivši da je problem u njima jer moj muž predugo, po godinu dana, čeka da ga uopće pozovu na vještačenje, bez kojega se ne može donijeti nikakvo rješenje za zatraženu mirovinu. I ranije sam odlazila kod administratorice Zavoda i pisala požurnice, no ona me uvijek dočeka s opravdanjem pokazujući tone papira oko sebe koje mora obraditi. Tog puta sam odlučila osobno potražiti vještaka. Kada sam rekla zbog čega sam došla gospođa je prvo izašla iz sobe bez riječi, a kada sam ju našla kod administratorice, vičući kako sam na krivoj adresi otrčala je u svoju sobu i zaključala se. Izbezumili su me njihovi potezi i nisam htjela otići bez onoga zbog čega sam došla. U jednom trenu gospođa doktorica je vikala kroz zatvorena vrata nekom muškom kako sam ja verbalno agresivna i neka me izbace van – tresući se prepričava doživljeno naša sugovornica. Do kraja radnog vremena trajala je drama u hodniku Mirovinskog, a vrhunac je bio, kaže, kada je ona ista administratorica koja ju godinama otprema zbog tona drugih papira, šaptom pokušala smiriti pokazujući joj papir na kojemu, eto, baš slučajno piše kako je njezin muž došao na red za vještačenje u trenu kada je Božica vikala da će istog trena zvati novinare.

Za čuvanje ovaca

– Prije tri godine sam oboljela od teškog stadija karcinoma, jedva sam se izvukla i meni su mirovinu odmah dali jer je manja od novca koji mi je država plaćala dok sam bila na bolovanju. No, suprug im nije poželjan umirovljenik. Nisam mu ni imala srca reći da nema pravo niti na naknadu sa Zavoda za zapošljavanje do mirovine jer u 32 godine radnog staža ima par dana prekida. To bi ga totalno shrvalo. Ovako ga odugovlače već pet godina i nikome ništa, a naravno, za sebe i svoje točno znaju koji papir i gdje treba donijeti. Što je još ponižavajuće, na Zavodu za zapošljavanje su mu ponudili da ide čuvati ovce jer, eto, za to je još jedino sposoban. Taj papir posebno čuvamo – na izmaku je snaga naša sugrađanka. Inače, dodaje, njezina je obitelj zahvaljujući ovakvom tretmanu države i njezinih službenika spala na socijalu, a nekada su, kaže, pripadali dobro stojećem srednjem staležu.
– Nas troje živimo od moje mirovine u iznosu od 2300 kuna i 200 kuna dječjeg doplatka. A dobro znam kako su pojedinim liječnicima u rekordnom roku omogućavali da na ime ratne invalidnosti ostvaruju porezne olakšice jer sam svojedobno radila u računovodstvu bolnice – očajna je Božica.

Poziv stigao dan nakon novinarskog upita

Odgovore na Božičina pitanja pokušali smo službenim putem dobiti od mjerodavnih. No, u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje glasnogovornik Filip Dujmović do izlaska ovog broja pisanim putem nije ponudio odgovor i rokove, već nas je uporno telefonski uvjeravao kako to s njima nema veze i kako oni svoje rokove poštuju. No, zanimljivo, Zavod za vještačenje o čijem mišljenju Mirovinski ovisi nema nikakvih rokova kojih bi se morali pridržavati.
– Zakon o opće upravnom postupku nije obvezujući za Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom što se tiče rokova donošenje Rješenja, već isti je obvezujući za sustav gdje je osiguranik zahtjev predao – kratko su odgovorili iz ZOSI-a, dodajući kako su upravo 2.veljače 2017.godine, dakle dan nakon našeg upita, uputili poziv gospodinu Pratnemeru u kojem je zakazan termin vještačenja za 8. veljače 2017.godine.
– Termini za pozivanje ovise o mnogobrojnim čimbenicima, između ostalog o datumu zaprimanja zahtjeva, o zdravstvenom stanju osobe koja je predala zahtjev, o tome je li medicinska dokumentacija potpuna i sl. Nadalje, u našoj ustanovi provodi se vještačenje po zahtjevu HZMO i drugih sustava u skladu s Uredbom o metodologijama vještačenja te Zavod pokušava u svim segmentima vještačenja poduzeti sve mjere kako bi se postupak vještačenja ubrzao i samim time smanjio vremenski period od datuma zaprimanja zahtjeva do samog vještačenja osiguranika – pravdaju se još u ZOSI-u.