Malo je onih koji znaju za pravo malo blago koje u svom obiteljskom domu čuva Antun Kucan. Posljednjih gotovo pola stoljeća ovaj Bjelovarčanin skuplja vatreno i hladno oružje, a do danas je njegova zbirka narasla na impresivnih 70-ak primjeraka, od kojih neki datiraju iz 16. i 17. stoljeća. Sablje kojima su nekada na našim prostorima strah u kosti utjerivali Turci, kubure kojima su se branili domaći plemići, lovačko oružje i streljivo, ratne sjekire, elegantni bodeži… Sve to može se pronaći u privatnom Kucanovom “muzeju”, u kojem je svaki primjerak pomno označen brojem i o kojem njegov vlasnik vodi posebnu evidenciju u velikoj ukoričenoj bilježnici.

 Strpljivo čekanje

-Ovaj moj hobi je započeo sasvim slučajno 70-ih godina prošlog stoljeća. Bio sam kod jednog svog prijatelja čiji je sin imao kuburu koja mi se jako svidjela. Ponudio sam da mu kupim MG pištolj u zamjenu za kuburu, na što je on pristao. I tako sam došao do prvog predmeta u svojoj zbirci, koji čuvam i danas – prisjeća se Kucan. S vremenom je počeo nabavljati nove predmete. Neke je kupio, neke dobio od prijatelja i poznanika. A na neke je strpljivo čekao i više mjeseci.

-Znalo se dogoditi da nabasam na neki lijep primjerak, no vlasnik mi ga ne želi prodati. Onda bih pričekao, dok čovjeku, primjerice, ne dođe vrijeme za za registraciju automobila pa mu treba dodatni novac. I tada bih ga kupio bez problema – smije se naš sugovornik.

Među mnogobrojnim primjercima, Kucan ima svoje favorite. Najdraži eksponat mu je lovački pištolj za obranu od veprova. Takvi primjeric bili su iznimno popularni na početku 19. stoljeća.

-Kako sam i sâm lovac, ovaj primjerak mi je posebno zanimljiv. Riječ je o pištolju za dva metka koji se nosi oko pasa. Za njega sam prijašnjem vlasniku dao čak sedam bodeža iz svoje kolekcije – kaže Kucan.

Velika vrijednost

Ponosan je i na impresivnu kinesku sablju koji ju 80-ih godina donio s putovanja u Peking. Kaže, na granici je umalo ostao bez nje, no na kraju je sretno doputovala u Bjelovar. Našu je pažnju pak zaokupio elegantni časnički bodež iz vremena Kraljevine Jugoslavije koji su, kako nam je pojasnio naš domaćin, najčešće na teren nosili tadašnji poreznici, čiji posao, čini se, nije bio nimalo bezazlen. Trebao bi čitav dan da se pregleda Kucanova zbirka, u kojoj svaki predmet priča svoju priču. Njezinu vrijednost, kaže nam Antun, teško je procijeniti.

-Bio je svojedobno kod mene jedan profesor iz zagrebačkog Tehničkog muzeja koji je zaključio kako su neki primjerci koje posjedujem veoma skupi. Primjerice, u Austriji bi neki od njih dosegli cijenu od 1500 do 2000 eura. No, ne bih ih volio prodavati pojedinačno. Kad bih mogao, rado bih prodao čitavu zbirku – kaže naš sugovornik. Iako je njegova zbirka jedan od rijetkih te vrste na širem području, do sada je šira javnost nije imala prilike vidjeti. Iako zainteresiranih za razgledanje izložbe s ovakvim eksponatima zacijelo ne bi nedostajalo.