Od sljedeće školske godine u provedbu bi u našoj zemlji trebao krenuti eksperimentalni program “Škola za život”. Ovih dana i u bjelovarskim školskim kolektivima propituje se treba li se za njega natjecati ili ne. Naime, tvrde u zbornicama, puno je nepoznanica i premalo informacija pa se mnoge škole ne usude biti pokusni kunići. U bjelovarskoj II. osnovnoj ipak su odlučili pokušati. Proteklog četvrtka prikupili su i posljednju od potrebnih privola, onu Vijeća roditelja, koje je jednoglasno podržalo odluku da se ta škola kandidira. Prema objašnjenju profesorice Milke Fofonjka, njihova škola se može prijaviti jer je među 27 od ukupno 151 hrvatske škole kojima je digitalna zrelost ocjenjena trojkom, dakle prolaznom ocjenom za prijavu. No, hoće li na kraju biti odabrani za ulazak u eksperimentalni program, znat će se do kraja ovog mjeseca.

– Trebalo bi biti odabrano tri do pet posto škola od ukupno 80-ak prijavljenih. Puno se kolektiva usprotivilo, tvrdeći da je puno nepoznanica i da raspolažu s premalo informacija o programu pa se neće prijaviti, no kod nas je većina u kolektivu za. Program bi se provodio u budućim prvim, petim i sedmim razredima. Tako primjerice za sada znamo da prvašići više ne bi učili pisana slova, nego bi se ona učila u drugom razredu, a sedmaši bi imali promjene u biologiji, u kemiji i fizici. Također bi trebali dobiti i besplatne nastavne materijale, a mi se onda nadamo i besplatnim udžbenicima. Ako nas prihvate, uslijedile bi i daljnje edukacije za nastavnike, no istina je da puno detalja i ne znamo – objasnila je Fofonjka predstavnicima roditelja. Navodno bi nakon eksperimentalnog provođenja u isti program za godinu dana trebale ući sve škole, a glavni cilj mu je povećati kompetencije u rješavanju problema i povećanje zadovoljstva učenika. Ispitati se želi novi kurukulum, različiti oblici rada i metoda poučavanja te različita nastavna sredstava, ponajprije upotreba IT opreme.

– Traže se metode kako bi učenicima gradivo bilo zanimljivije, a stav naše škole je da tko sada uđe u program može računati na najbolje edukatore kao i sudjelovanje u kreiranju nastavnog programa koji bi trebao biti više spojen sa svakodnevnim životom, a roditelji bi bili bolje informirani o rezultatima postignuća svoje djece – zaključila je Fofonjka.