Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja u Cigleni krije u svojoj unutrašnjosti jedan od najvećih dragulja kulturne baštine koji se nizom posebnosti ubraja u rarirete, ne samo na području Bjelovarsko-križevačke biskupije, već i Hrvatske. Riječ je o orguljama sagrađenima 1842. godine koje se prema tvrdnji povjerenika za orgulje pri našoj biskupiji mag. muzike Marka Đurakića, po svojoj tipologiji svrstavaju u barokno-klasicistički tip instrumenta iz kojeg je vremena sačuvan mali broj primjeraka.

Djelo zagrebačkog majstora

-Za njih je karakterističan smještaj sviraonika koji se nalazi sa stražnje, a ne prednje strane kućišta, i to zbog specifične izrade mehanizma koji povezuje dirku i sviralu. Ubrajaju se u pedalne pozitive, manje instrumente koji su se mogli prenositi što je najrjeđi tip iz skupine orgulja jer su prema podacima iz 1975. u Hrvatskoj postojala samo tri takva instrumenta. Ono čime se možemo ponositi je činjenica da ih je izgradio poznati zagrebački majstor Pavle Pumpp koji je u vremenu od 1830. do 1860. godine bio najtraženiji graditelj na području sjeverne Hrvatske. Potvrđuje to i podatak kako je radio orgulje i za župnu crkvu u Kapeli koje su bile veće od onih u bjelovarskoj katedrali, ali su uništene tijekom Drugog svjetskog rata – kaže Đurakić.
Orguljama u Cigleni tek predstoji restauracija, ali za sada je teško predvidjeti početak radova koji ovisi i o dijelu provođenja kulturne politike mjerodavnog ministarstva. No, sudeći prema do sada učinjenom, na očuvanju ovog dijela kulturne baštine prvi korak je već napravljen.

Sustavno vrednovanje

-Kako je 2012. godine pri biskupiji osnovano povjerenstvo za orgulje, obišli smo cijelo područje i napravili temeljit popis i kategorizaciju instrumenata, nakon čega je započelo sustavno prijavljivanje ministarstvu za potpore u njihovoj restauraciji. Za sada smo zadovoljni činjenicom kako su u fazi temeljite obnove dva najstarija instrumenta na području biskupije, i to u Čazmi i Novoj Rači, a potom isto očekujemo i s orguljama u Cigleni. One su u relativno dobrom stanju i, što je najvažnije, sačuvan je veći dio izvornosti, ali su tijekom vremena poprilično zapuštene – dodaje.
Odgovor na pitanje zbog čega je ovako vrijedan primjerak do sada ostao prepušten zaboravu, Đurakić pronalazi u činjenici kako je na području Zagrebačke biskupije preko 400 župa, što je u dobroj mjeri otežavalo vođenje skrbi o obnovi svih instrumenata, dok je osnivanjem Bjelovarsko-križevačke omogućen sustavniji rad u njihovu sistematiziranju.
– Orgulje svjedoče o duhu vremena, ali i razini obrazovanja osoba koje su ih svirale, najčešće učitelja, i mnoge su generacije bile glazbeno odgajane svirajući ovaj instrument. Stoga tražimo model njihove obnove kako bi zaživjeli i glazbeni programi jer orgulje nisu samo crkveno blago – zaključuje Đurakić.