Brzi internet trebao bi ruralnim sredinama donijeti gospodarski zamah, no umjesto toga bi mogao bi im donijeti financijsku propast. Takav paradoksalni zaključak nameće nakon bjelovarske radionice o pružanje podrške jedinicama lokalne i regionalne samouprave u pokretanju i provedbi projekta povećanja dostupnosti infrastrukture širokopojasnog pristupa u organizaciji HAKOM-a i Ministarstva pomorstva, prometa i veza.
Naime, širokopojasni Internet je ono što je EU stavila sebi u zadatak, a Hrvatska kao članica Unije može povući sredstva za tu infrastrukturu. Bjelovarsko – bilogorska županija je s Gradom Bjelovarom i osam Općina potpisala ugovor, kojim je Županiji predano pravo da napravi studije koje su potrebite da bi se prijavili na natječaje Europske unije.
Račun bez krčmara
-Mi smo završili onaj dio studija koji se tiče ukupnosti ulaganja kod nas. Operativni plan još nije na snazi, stoga čekamo da se taj plan donese kako bi se provela javna rasprava i završio projekt. Zanimljivo je to da sama Županija neće biti predlagač za infrastrukturu već gradovi i općine. Ključno je da investicije dođu na ovo područje, oko 25-30 milijuna eura po procjenama koje imamo. Što se nas tiče kada bude okvirni dio strategije gotov i kada to bude javno prihvaćena stvar, mi ćemo u roku od tri tjedna biti spremni završiti našu ukupnu studiju. Ne treba zaboraviti ni komercijalni dio, a to će provesti općine i gradovi kroz Javno – privatno partnerstvo jer će se privatni operateri javljati na natječaj gdje će ostvarivati sredstva potpore od strane EU kako bi postavili infrastrukturu potrebnu za visoke brzine mreže- kaže župan Damir Bajs.
No, upravo dio o JPP-u načelnici općina su ocijenili neprihvatljivim i teško provedim jer bi Općine trebale same biti nositelji tih projekata.
-To je neprimjenjivo i neisplativo u malim općinama sa po tri tisuće stanovnika, eventualno Bjelovar i Daruvar imaju dovoljno korisnika. I kako ćemo ići u JPP sa ovako malim proračunima, jer kad se i izgradi tu mrežu netko treba održavati i njome upravljati, a to može samo neka kompanija. Dakle neki privatnik će za male novce dobiti vrijednu mrežu. Poanta je da mi iz EU fonda možemo povući do 100 posto troškova, dok privatnici imaju do 30 posto sufinanciranja. Nude nam superbrzi Internet, a mi nemamo ceste što je ljudima puno važnije – kaže Josip Bartolčić, načelnik općine Ivanska koja nije potpisnica ugovora sa Županijom, no slično razmišljaju i u Općini Rovišće koja jest potpisnica. Iako ima pet tisuća stanovnika, niti ta općina ne vidi isplativost takvog ulaganja.
Kao nekad s telefonima
– To mi je neprihvatljivo i mi ne možemo ući u takve aranžmane. Priča me podsjeća na onu iz nekih drugih vremena kad sam dao dvije i pol tisuće maraka za telefonski priključak, a danas svejedno plaćam visoke račune i imam problema sa vezom. Ako se već ulaže u tu infrastrukturu u gradovima neka se jednako uloži u ruralne sredine. Nije mi jasno kako se može očekivati da uđemo u takve investicije, a pitanje je što će biti sutra. Naravno da jesmo za brzi internet koji donosi niz prednosti, no na ovakav način to nije provedivo – kaže Slavko Prišćan načelnik općine Rovišće.

Upitna rentabilnost
Ambiciozni plan EU traži da osnovni pristup internetu ima 100 % stanovništva do 2013. godine, brzi pristup, 30 Mbit/s ili više 100 posto stanovništva EU do 2020. godine, te ultra brzi pristup, 100 posto Mbit/s ili više, 50 posto kućanstava EU do 2020. godine. No, pitanje na koje upozoravaju načelnici je ako tu ima računa zašto kompanije same ne izgrađuju mrežu umjesto da se to traži od lokalne samouprave. Kvaka je u u tome da općina kroz JPP može dobiti do 100 posto sufinanciranja, a za kompanije je postotak 30 posto što očito nije dovoljno rentabilno. Općinama bi tako ostali troškovi, a kompanije bi pobrale vrhnje.