Prošlo je više od dvije godine otkako je jedan anonimni Bjelovarčanin najavio kako će vratiti ukraden prsten koji je prije pola više od pola stoljeća ukraden iz franjevačkog samostana Sv. Marije u Zaostrogu nedaleko Makarske. Međutim, do današnjih dana to još uvijek nije učinio.

– Gospodin iz Bjelovara javio nam se telefonom prije nekih dvije godine i objasnio da je u posjedu prstena koji je nekoć pripadao našem davno pokojnom franjevcu Andriji Kačiću Miošiću. U međuvremenu smo telefonski razgovarali još, čini mi se dvaput, a posljednji puta javio se prošle godine. Kako je priča već izašla u javnost, posljednji razgovor bio je malo drukčiji od ostalih. Gospodin je rekao da ga je u takvoj situaciji strah vratiti prsten, ali nije naveo razloge svog straha. Od tada nas više nije kontaktirao – kazao nam je u telefonskom razgovoru fra Branko Brnas, s dozom ogorčenosti u glasu.

Prsten ukraden iz groba

Na novinarsko pitanje misli li da će prsten ikada biti vraćen tamo gdje pripada, fra Brnas kaže kako se tome iskreno nada.

– Današnje društvo je zatvoreno i pojedinac živi u strahu koji često nije opravdan. To nije dobro za čovjeka. Mislim da bi svi trebali biti malo slobodniji, iskreniji, a nadam se da će gospodin iz Bjelovara znati postupiti po svojoj savjesti – kazao je fra Brnas.

Da se zaista nije riječ o običnom prstenu, ukazuje činjenica da je pripadao fra Andriji Kačiću Miošiću, svećeniku i pučkom pjesniku iz 17. stoljeća koji je živio u spomenutom samostanu. Nakon II. svjetskog rata samostan je poharan pri čemu su ukradene brojne relikvije, a vandali su oskvrnuli i grob Kačića Miošića pri čemu je ukraden njegov zlatni prsten.

Nemirna savjest

– Nikada neću zaboraviti naš prvi telefonski razgovor. Gospodin je kazao da ga muči savjest što je davno kupio prsten za koji je kasnije saznalo kome pripada. Rekao je da ga želi vratiti jer ga muči nemirna savjest. Sve to me jako razveselilo zbog simbolike cijele priče. Ako se ikada vrati u naš samostan koji je inače pod Državnom zaštitom, prsten će obogatiti našu vrijednu zbirku inkunabula, dokumenata i ostalih vrijednih stvari. Rekao sam mu da može ostati anoniman i da nitko ne mora znati njegov identitet. No, eto. Ova lijepa i ispravna priča je ”zapela” – kazao je fra Brnas.