U vremenu kada je na području Bjelovarsko-bilogorske županije registrirana nezaposlenost od 18,6 posto, odnosno imamo nešto manje od sedam tisuća nezaposlenih osoba, poslodavci muku muče s pronalaskom radnika. Osim svima nam dobro poznatog problema s nedostakom liječničkog kadra, postaje sve teže pronaći dobrog konobara, ali i građevinskog radnika. Činjenica je to koju potvrđuje i Ivan Đurica, vlasnik jedne građevinske tvrtke iz Ilovskog Klokočevca čija je glavna djelatnost obnova sakralnih objekata. Njegova tvrtka, naime, posjeduje licencu Ministarstva kulture koja im dozvoljava obavljanje takve vrste radova koje izvode diljem Hrvatske. Kako kaže, posla im ne manjka pa već sada, osim crkve u Nevincu, imaju dogovorene poslove na crkvama u Gudovcu, Dišniku i Tomašici, a golemi problem s kojim se suočava je kronični nedostatak zidara.

Odlični uvjeti

-Trebao bi nam zidar koji zna lijepo žbukati, izvlačiti ciferade na crkvama, no ne možemo pronaći običnog radnika, a kamoli izučenog zidara. Situacija je to s kojom se suočavamo već dvije godine, a pomoći nam nisu mogli ni na Zavodu za zapošljavanje. Naime, bili smo tamo, raspisali smo natječaj koji je trajao dva tjedna, a nazvao nas je tek jedan čovjek koji nam je rekao kako će doći, no nikada se nije pojavio. Da imamo 30 radnika, imali bismo dovoljno posla za njih, no zapošljavamo tek sedmero ljudi pa moramo poslove i odbijati – prepričava svoje iskustvo Đurica koji napominje kako svojim radnicima nudi zaista odlične uvjete, a to se prije svega odnosi na plaću koja je, vjerovali ili ne, veća od prosječne državne plaće.
-Budući da nam posla ne manjka, radniku koji se pokaže kao kvalitetan kadar, nudimo ugovor na neodređeno i satnicu koja iznosi i do 40 kuna. To znači da se kroz mjesec skupi plaća od oko sedam tisuća kuna. Osim toga, tu je i gablec, a radnike dovozimo i odvozimo s gradilišta. Radno vrijeme je od 7 do 16 sati, a nedjelje, kao i blagdani, ali i dani kada vremenske prilike ne dopuštaju obavljanje vanjskih radova su slobodni – ističe naš sugovornik. Glavni razlog situacije u kojoj nitko ne želi prihvatiti poslove s takvim uvjetima vidi u socijalnim pomoćima te nešto manje u odlasku radno sposobnog stanovništva izvan granica Lijepe naše.

 Socijalna pomoć kao problem

-Najveći problem svakako su socijalne pomoći. Naime, kada on fino svaki mjesec dobije novac bez ikakvog rada, kada svaki mjesec dobije prehrambene namirnice – od ulja i brašna preko šećera i riže pa sve do konzervi i keksa, ne pada mu na pamet ići raditi, već mu je draže s društvom ispred lokalnog dućana piti pivo i uživati. Onda kada dođe zima, dobije 10 metara drva i njemu je jako dobro. Moram priznati da nisam očekivao da bi se to moglo dogoditi no takva je situacija u državi. Da ja mogu odlučiti, da vidiš kako bi svatko svatko tko je sposoban radio u roku od 24 sata. Kada sam radio u Njemačkoj, susreo sam se s jednim 82-godišnjim Nijemecom koji je radio na miješalici. Budući da mi ništa nije bilo jasno, pitao sam ga zašto to čini, a on mi je odgovorio da mora raditi. S druge strane, kod nas mladi od 25 ili 30 godina primaju socijalu, a posao im nije na kraju pameti. Naravno, onima koji zaista ne mogu raditi, treba pomoći pa čak im dati i duplo nego što sada dobiju, no takvi su u manjini – pojašnjava naš sugovornik osvrćući se na drugi, po njemu manji uzrok, nedostatka radnika.

-Dobar radnik vani zaista može dobro zaraditi. Njihova satnica iznosi čak i 100 kuna, odnosno oko dvije tisuće eura mjesečno, no mi ga zaista ne možemo toliko platiti. Naš standard se ne može usporediti s njemačkim, a poslovi su u startu neusporedivo manje plaćeni nego u Njemačkoj. No tamo nema ni gableca, ni putnih troškova, a radi se od jutra do sutra neovisno o vremenskim prilikama. Budući da i sam imam iskustva rada u Njemačkoj, dobro mi je poznato koliko tamo radnik vrijedi, a vidljivo je to iz činjenice što je tamo dozvoljen određeni postotak radnika za koji je dozvoljeno da poginu na svakom pojedinom gradilištu što je strašno, no takva je stvarnost – kaže Đurica.