Ovaj njemački film koji uopće nije western prošle je godine osvojio glavnu nagradu na festivalu u Motovunu, a autorica Valeska Grisebach u njemu istražuje kako funkcionira pojedinac koji se odluči izdvojiti iz mase poznatih ljudi i pokušati uklopiti u novo društvo

WESTERN (2017, Njemačka)

Ovaj Western zapravo uopće i nije western. Osim ako ga se ne promatra na nekoj simboličkoj razini. Jer i ovdje imamo strance koji dolaze u tuđu zemlju i tamo nude promjene, civilizaciju i napredak, no jedan od tih stranaca kao da se ne uklapa u svoje društvo, već se pokušava približiti urođenicima. Malo pomalo on im se približava, pokušava im se svidjeti, nudi im razne darove, neki ga polako počinju prihvaćati, dok neki misle da on nema što tu raditi, no na kraju se ipak pokaže da se on u ovaj vrli, novi svijet nikako ne uklapa. A sa svojim zemljacima već je gotovo pokidao sve veze samo kako bi ga urođenici prihvatili kao svojega. U ovom “Westernu” stranci koji dolaze u tuđu zemlju su njemački građevinski radnici, koji na sami jug Bugarske, u okolicu izoliranog sela na granici s Grčkom, dolaze graditi hidroelektranu. Jedan od tih neprilagođenih stranaca koji se pokušava približiti urođenicima, odnosno Bugarima, zove se Meinhard, 55-godišnji samotnjak i bivši član Legije stranaca. Nakon završetka radnih dana on odlazi u selo i pokušava uspostaviti kontakt s tamošnjim stanovništvom, unatoč tome što on ne zna ni riječ bugarskog, a oni ni slova njemačkog.

Ovaj je film njemačke redateljice Valeske Grisebach premijeru imao na festivalu u Cannesu 2017. godine, a iste je godine dobio i glavnu nagradu, tj. Zlatni propeler na festivalu u Motovunu. Ukupno je Western osvojio 13 nagrada po festivalima diljem svijeta, a riječ je o filmu kojeg bi se moglo okarakterizirati i kao poprilično ekumenskim. Pretpostavljam da je osnovna intencija autorice prilikom stvaranja ovog filma bila poruka da razlike ne bi smjele biti nešto što će nas razdvajati, već bi nas morale spajati. Tako se i Meinhard bez obzira što ne zna jezik uspijeva sporazumjeti i razumjeti s lokalnim stanovništvom i povezati s njima i to iz razloga što ih, za razliku od svojih radnih kolega, ne potcjenjuje i trudi se naučiti nešto o njima. Dok ostatak njemačkih građevinaca misli da su vrjedniji i bolji od domaćina pa se tako prema njima i ponašaju, baš kao kauboji prema indijancima, Meinhard vrlo brzo shvaća da su oni puno bolje i zanimljivije društvo od sirovih i bahatih sunarodnjaka mu.

Stilski gledano, Western je zapravo visokostilizirani umjetnički film koji istražuje kako funkcionira pojedinac koji se odluči izdvojiti iz mase poznatih ljudi i pokušati uklopiti u novo društvo. O Meinhardu zapravo i ne znamo puno. Osim da je čovjek koji je vjerojatno puno toga prošao i nigdje se nije uspio prilagoditi. On je samotnjak koji voji svoju slobodu i mir, znatiželjan i otvoren za nova iskustva, kojem se čini da je u bugarskim brđanima pronašao društvo po svom ukusu. Siromašne ljude koji žive od danas do sutra i ne traže previše od života, ali zato uvijek imaju vremena za uživanje i s kojima se sve naizgled lako da dogovoriti. Još jedan od filmova punih kontrasta i filmova koji se bave razlikama, ali i sličnostima europskog sjevera i juga. Film koji se pita na koji način razvijeni i radišni sjever Europe može na najbolji način koegzistirati s nerazvijenim i “lijenim” jugom. Mora li taj sjever biti toliko invazivan i gotovo na silu jugu nametati ono što on smatra napretkom i razvojem bez da ovog drugog razumije i može li taj napredak biti dohvatljiv bez da se rastoči ono što drugi smatraju svojim načinom života.