Nedjeljnu hladnu zimsku večer mnogi koriste za gledanje filma u toplini svoga doba. Stoga vam svake nedjelje donosimo po jednu filmsku preporuku i recenziju preporučenog filma od diplomiranog novinara, filmofila i velikog poznavatelja sedme umjetnosti Stjepka Gambirože. Nedjeljne filmske preporuke s recenzijom se neće bazirati na aktualnim blockbusterima koje trenutno možete gledati u kinu, već na vrhunskim ostvarenjima europske kinematografije koja nisu toliko poznata široj publici, a svakako ih vrijedi pogledati.

Gambiroža najavljuje da će nam ponekad preporučiti i fantastične filmove iz egzotičnih zemalja kinematografije sa zanimljivim i osebujnim osvrtima na film. Stoga, ako vam je dosta američkih blockbustera, a želite pogledati kvalitetan film, kliknite nedjeljom na Bjelovarac.hr. Preporuka i recenzija vas čekaju. (vec)

 

Taksist (2017, Južna Koreja)

Prekrasan film snimljen po istinitom događaju i po stvarnim ljudima, koji je ujedno i korejski kandidat za Oscara sljedeće godine, a vidjet ćemo hoće li ući i u uži izbor. Kad je neki film iz Južne Koreje kandidat za Oscara, onda već samo to govori koliko je to dobar film pošto ondje dobre filmove posljednjih petnaestak godina izbacuju kao na pokretnoj traci. Iako bi se na prvu možda dalo pomisliti da ovaj film u režiji Hun Janga (tri puta najbolji redatelj Južne Koreje po izboru tamošnjih kritičara) s možda i najpoznatijim korejskim glumcem Kang-ha Songom (Snowpiercer, Žeđ, Sjećanje na ubojstvo, Gospodin osveta) i njemačkim glumcem Thomasom Kretschmannom u glavnim ulogama ima neke veze s istoimenim remek-djelom Martina Scorsesea iz 1977. godine, ne bi se mogao žešće prevariti. Jedina poveznica jednog i drugog Taksista je što su oba odlični filmovi, a za razliku od dobrog dijela filmova koji stižu iz Koreje i stilski su prilično unikatni i jedinstveni, ovaj je film snimljen u stilu pravog holivudskog spektakla.
Ova povijesna akcijska drama snimljena je prema istinitim događajima iz proljeća 1980. godine kad su se studenti, a potom i ostali stanovnici Gwangjua, grada na jugu Južne Koreje pobunili protiv militarističke vlade. Treba znati da Južna Koreja tada nije bila ni izbliza napredna i demokratična država kao što je danas. I danas je Južna Koreja zapravo visoko militarizirana zemlja jer rat sa sjevernim susjedom zapravo nikad službeno i nije završen, a sve do sredine 80-ih godina na vlasti su u Južnoj Koreji bile vlade koje ne bi bilo pogrešno nazvati prilično nedemokratskim. Nemiri u Južnoj Koreji zapravo su započeli još godinu ranije od zbivanja ovog filma, kad je ubijen dugogodišnji autoritarni predsjednik Park. Njegov nasljednik pokazao se nedovoljno snažnim pa je vojska izvela klasični državni udar, a to je dovelo do velikih prosvjeda građana.

Najveći prosvjedi dogodili su se upravo u južnoj pokrajini Južne Koreje i glavnog gradu Gwangjuu, a za vrijeme nemira prema podacima UN-a ubijeno je više od šest stotina ljudi. I upravo u vrijeme početka te pobune smještena je ova priča sa seulskim taksistom u glavnoj ulozi. Kim je samohrani otac koji jedva spaja kraj s krajem kad odjednom čuje da u Seul stiže njemački novinar koji nudi gotovo pa mjesečnu plaću onome koji će ga odvesti do Gwangjua. Naravno da se Kim tu ugura preko reda i zafrkne svoje kolege, a kreće ondje ni ne znajući što ih ondje čeka, pošto su veze s tim gradom prekinute i pošto je na snazi opća cenzura. Dvojac se nekako ipak uspijeva probiti do Gwangjua, a ondje zatiču pravo ratno stanje. Njemački novinar odluči snimati što se zapravo događa i kako vojska tamani nenaoružane civile i pokazati te snimke svijetu, no vojna hunta ubrzo sazna da je u Gwangju stigao strani novinar i problemi za obojicu počinju.

Kao što sam već naveo, ovu povijesnu akcijsku dramu Koreanci su već nominirali za najvažniju svjetsku filmsku nagradu, a uskoro ćemo vidjeti hoće li Taksist ući i uži izbor za najbolji film izvan engleskog govornog područja u 2017. godini. Taksist je također pokupio pregršt nominacija u izboru za najbolji korejski film godine “Plavi zmaj”. Od najboljeg filma, režije, scenarija i glumca, a nagradu za najbolji film i glavnog glumca je i potvrdio. Zanimljivo je i lijepo vidjeti kad se pojedini narodi na ovakav način imaju hrabrosti uhvatiti u koštac i s onim dijelom povijesti koji im baš i nije toliko slavan, a kad se tako nešto radi bez pokušaja propagiranja i uljepšavanja prošlosti, nego se pokaže prilično samokritičnim onda je i rezultat obično izvrstan. Takav je slučaj upravo s Taksistom.