Ugledni danski filmaš Thomas Vinterberg donosi nam potresnu priču o dva brata kojima nakon obiteljske tragedije u djetinjstvu život skliznuo na potpuno krivi put

Submarino (2010, Danska)

Šokantnu i potresnu dramu o dva brata koje život nije mazio donosi nam ugledni danski filmaš Thomas Vinterberg (“Lov”, “Proslava”). Vinterberg ili bolje rečeno danski pisac Jonas Bengtsson po čijem je romanu ovaj genijalni redatelj snimio film, naziv filma odnosno “submarino” smislio je po metodi mučenja u kojoj se žrtvina glava drži u posudi s vodom ili nekim puno gorim stvarima sve do trenutka dok se osoba ne počne gušiti. A baš u takvoj situaciji oba su brata iz ovog filma, Nick i njegov mlađi brat, čije ime ne saznajemo. Obojicu braće upoznajemo kao potpuno zapuštene klince koji žive u katastrofalnim uvjetima – siromaštvu, okruženi nasiljem te uz majku alkoholičarku koje više nema, nego što je ima, a kad i je kod kuće, potpuno je uništena od alkohola i droge. Nakon što ih u djetinjstvu razdvoji tragedija, Nicka ponovno srećemo kao 33-godišnjaka, koji je upravo izašao iz zatvora. Autodestrukcija je njegovo srednje ime, cijele dane on provodi ili opijajući se ili u teretani, druži se s klošarima i mrzi cijeli svijet. Ipak, njegov je mlađi brat u još goroj situaciji. On je heroinski ovisnik i samohrani otac, kojem je jedino važno da svaki dan osigura za sebe drogu, a za sina barem jedan obrok, no često ne uspije osigurati oboje. A dilema čega se onda odreći onda doista nije teška kad si navučen na heroin.

Potresan je “Submarino” i surov film koji od samog početka kreće šokantno i vidimo jedan strašan događaj od kojeg se ova dva brata nikada nisu uspjeli oporaviti i koji im je obilježio živote. Jesu li Nick i mlađi mu i u ovom filmu bezimeni brat uopće i mogli bolje nakon takvog starta u život zapravo je veliko pitanje, no niti jedan od njih nije se pretjerano ni trudio iskobeljati iz gliba u kojem su završili kao djeca. Ovaj je film možda i najbolji primjer socijalnog realizma u modernoj danskoj kinematografiji, a kako je tematika prilično gruba i sirova, Vinterberg se odlučio za isti takav vizualni stil. Snimljeno je to bez previše filtera, u nekako sivim tonovima, koji samo dodatno potenciraju stanje u kojem se braća nalaze, a kako je ovaj film snimljen u potpuno nezavisnoj produkciji, tako su u njemu nastupili i mnogi glumci bez previše iskustva.

Uloga mlađeg brata bila je i prva filmska uloga za do tada kazališnog glumca Petera Plaugborga, a danas ugledni redatelj i scenarist Tobias Lindholm po prvi je puta dobio je priliku nešto pisati za film. Vjerojatno i zbog toga što je film snimljen u skromnim uvjetima, “Submarino” i izgleda tako realistično i uvjerljivo, a premijeru je imao na festivalu u Berlinu. Poznati danski glumac Jakob Cedergren koji je briljantno utjelovio nihlista Nicka zaslužio je i nominaciju za europskog glumca godine. I ovim filmom Vinterberg je potvrdio da je trenutačno jedan od najzanimljivijih europskih filmaša i redatelja sa čvrstim autorskim pečatom te da se odlično snalazi u najrazličitijim mogućim žanrovima, no u intimističkim obiteljskim drama poput ove, “Lova” ili “Proslave”, njegova genijalnost nekako najviše dolazi do izražaja.