Za ovaj tjedan u rubrici ‘Nedjeljna filmska preporuka-  pripremili smo jedan visoko stilizirani recentni španjolski triler s uzbuđujuće šokantnom radnjom i briljantnom režijom koja oduzima dah.

Gnjev mirna čovjeka (2016, Španjolska)

Gnjev mirna čovjeka (Tarde para la ira) pomalo je šokantna priča o naizgled mirnom i povučenom čovjeku, koji je prije nekoliko godina ostao bez trudne supruge. Ona je ubijena tijekom pljačke banke, a gnjevni Jose u perfektnoj izvedbi španjolskog glumca Antonia De la Torrea i dalje je živ samo iz jednog, jedinog razloga – osvete. Naplata računa onima odgovornim za smrt njegove žene jedino je što ga vuče dalje, a Jose je svoj plan brižno isplanirao i pritom nema milosti ni prema kome tko mu se nađe na putu. Ova kombinacija trilera i drame jedan je od onih filmova koji gledatelje drže za ekran od prve do zadnje minute i nema tu ni sekunde praznog hoda. Od samog početka ovaj film udara ravno u glavu, bez puno nepotrebnog uvoda i kreće se kotrljati, a ono u što se pretvori Jose, kojeg na početku vidimo kao prosječnog čovjeka kakvog svakodnevno možemo sresti u lokalnoj gostionici, gotovo pa je nezamislivo.

Ovaj je film jedno od ugodnijih iznenađenja, koji su i španjolski filmski kritičari prepoznali te su ovom filmu koji se može pronaći i pod engleskim prijevodom The Fury of a Patient Man, dodijelili niz nagrada. Među kojima i nagradu za najbolji film, cijeli glumački ansambl predvođen sjajnim De la Torreom pobrao je nagrade, kao i Raul Arevalo za najboljeg mladog redatelja i za najbolji scenarij. Ovaj je film trijumfirao i na prestižnoj Goya nagradi, gdje je od 11 nominacija njih četiri i potvrdio (najbolji film, najbolji debitant, najbolji scenarij, najbolji sporedni glumac), a kad ga se pogleda, potpuno je jasno zašto je Gnjev sve toliko oduševio – riječ je autentičnom španjolskom triler za kojeg se ni u kojem slučaju ne može reći da je kopija američkih filmova slične tematike.

Inače, scenarist i redatelj Raul Arevalo poznati je španjolski glumac, kojeg se zadnjih godina moglo vidjeti u pregršt poznatih filmova (kao što su recimo Cien anos de perdon, La isla minima, Balada tristede trompeta itd). Iako mu je Bijes strpljivog čovjeka redateljski i scenaristički prvijenac to se ni po čemu ne bi moglo ni pomisliti, a način na koji je ovaj film samo odjednom iz nečega što na prvu izgleda kao romantična drama pretvorio u pravi film osvete i punokrvni triler, stvarno je fascinantno. I dok možda i najpoznatiji španjolski filmaš u zadnjih tridesetak godina Pedro Almodovar posljednjih desetak godina polako gubi ritam i izbacuje više manje osrednja ostvarenja (izuzetak je tak bizarni Koža u kojoj živim), nema zime za španjolski film jer se posljednjih godina pojavljuje niz novih mladih snaga. Tu svakako spada i Arevalo, koji za sada nema najavljen nijedan film u kojem će se naći iza kamere, no ne sumnjam da će u bliskoj budućnosti izbaciti još poneku sličnu dobru priču. Zanimljivo je da je ovaj visoko stilizirani film u svjetsku distribuciju krenuo još prije dvije godine, a u naša je kina stigao tek u ožujku ove godine. (sg)