Nedjeljnu hladnu zimsku večer mnogi koriste za gledanje filma u toplini svoga doba. Stoga vam svake nedjelje donosimo po jednu filmsku preporuku i recenziju preporučenog filma od diplomiranog novinara, filmofila i velikog poznavatelja sedme umjetnosti Stjepka Gambirože. Nedjeljne filmske preporuke s recenzijom se neće bazirati na aktualnim blockbusterima koje trenutno možete gledati u kinu, već na vrhunskim ostvarenjima europske kinematografije koja nisu toliko poznata široj publici, a svakako ih vrijedi pogledati.

Gambiroža najavljuje da će nam ponekad preporučiti i fantastične filmove iz egzotičnih zemalja kinematografije sa zanimljivim i osebujnim osvrtima na film. Stoga, ako vam je dosta američkih blockbustera, a želite pogledati kvalitetan film, kliknite nedjeljom na Bjelovarac.hr.  Preporuka i recenzija vas čekaju.

 

Europa, Europa (Njemačka, 1990)

Još jednu nevjerojatnu istinitu priču iz II svjetskog rata donosi nam uvažena poljska redateljica Agnieska Holland, koja je u ovoj njemačko – francusko – poljskoj koprodukciji ekranizirala knjigu Salomona Perela «Bio sam član Hitlerjugenda». Ne bi to bilo ništa čudno da glavni lik ovog filma, sam Perel, što se lako i iz imena može naslutiti, nije bio Židov. Ovaj čovjek i danas je živi 92-godišnjak, koji i dalje diljem svijeta drži predavanja, a početak II svjetskog rata zatekao ga je u poljskom gradu Lodzu. Ondje je njegova obitelj izbjegla sredinom 30-ih iz Njemačke, nadajući se da će u Poljskoj pronaći sigurnost od nacističkog progona židovske zajednice, no kao što vrlo dobro znamo, ljudi su se kvalitetno prevarili.

Nakon što su nacisti u samo nekoliko dana pregazili Poljsku, Salomon je uspio prebjeći u onaj dio Poljske koji su okupirali Sovjeti pošto njima Židovi nisu bili primarna meta te je tamo postao komsomolac, odnosno član mladeži komunističke partije. Ali kao što je poznato, ubrzo su nacisti razvrgli savezništvo sa Sovjetima i krenuli u ofenzivu na istok te je naš junak Salomon zarobljen od strane Nijemaca. Kako bi preživio, morao se predstavljati kao Nijemac, a na ruku mu je išlo što je znao ruski jezik pa je regrutiran u Wehrmacht kao prevoditelj. Sudbina se tako poigrala s njim da je ubrzo završio u Njemačkoj, točnije Braunschweigu, gdje je priključen Hitlerjugendu. Perel se više manje vješto skrivao i pod lažnim identitetom živio do samog kraja rata, kad je zarobljen, ovaj puta od strane Sovjeta, te je tek pukim čudom izvukao živu glavu.

Stvarno šokantna životna priča koju je sjajno na ekran prenijela Anieszka Holland, a ona je uz to uspjela i pomalo nadrealistički prikazati i pravo stanje duha među ljudima u nacističkoj Njemačkoj. Iako su nakon rata mnogi pokušavali oprati ruke, činjenica je kako ljudi u Njemačkoj tada kao da su bili pod masovnom hipnozom. Potpuno zaluđeni Hitlerovim tlapnjama i mržnjom prvenstveno prema Židovima, a potom i svima ostalima koji se nisu uklapali u arijevske gabarite. Ta je atmosfera mržnje krasno prenesena na film, a iako bi se Perelu na prvu moglo zamjeriti da je bio komformist ili izdajnik, pitanje je kako bi bilo tko postupio u njegovoj situaciji. Izdati cijelu svoju obitelj i zajednicu kako bi izvukao živu glavu bio je njegov izbor i ja stvarno mislim da se čovjeku tu nema što zamjeriti. Tim više jer je bio tek zbunjeni klinac, kojem uopće nije bilo ni jasno tko su nacisti, tko su Sovjeti i zašto ovi prvi toliko mrze židove, a ovi drugi buržoaziu, no grozna realnost vrlo ga je brzo udarila u glavu.

Iako Europa Europa možda i ne uživa status kakav bi trebala uživati, riječ je o fascinantnom ostvarenju Holland koja je dobro upoznala što znači izgnanstvo iz vlastite zemlje. Početkom 80-ih godina kao vrlo mlada autorica. kao i dobar dio poljskih filmaša morala je emigrirati i skloniti se u Francusku nakon što je tamošnja komunistička partija pooštrila režim nakon neuspješnog pokušaja Lecha Walese i njegovog pokreta Solidarnosti u Gdanjsku za omekšavanjem režima. U drugoj polovici 70-ih godina brojni poljski autori, predvođeni Andrzejom Wajdom počeli su snimati proturežimske filmove koji su izravno kritizirali komunističku vlast i poticali na pobunu građanstvo (najbolji primjeri su Wajdini Čovjek od željeza i Čovjek iz mramora). Pomalo je nevjerojatno da su ti filmovi uopće uspjeli zaobići cenzuru, no nakon neuspješne kontrarevolucije Walese stega je pojačana i brojni poljski intelektualci morali su dati petama vjetra kako bi izbjegli zatvor.

Potpuno je jasno da je ovaj film zbog toga podjednako kao prema nacizmu kritičan i prema sovjetskom tipu komunizma, a Europa Europa djelo je koje odiše groteskom. Posebno se to odnosi na scene Solomonovih snova, bolje rečeno noćnih mora jer ovaj mladić u tim košmarnim trenucima sanja potpuno sulude stvari kao što je scena u kojoj Hitler i Staljin zajedno plešu bal ili scena u kojoj se on i Führer u ormaru skrivaju od gestapovaca koji traže Židove, no ne samo ti fragmenti. Kad se iskreno pogleda totalitarni sustavi i jesu potpuno groteskni, a na vrsnim autorima kao što je Holland, samo je da to prenesu na film. Nevjerojatna priča koju vrijedi pogledati te se uvjeriti koliko je malo potrebno jednom narodu da ga zahvati kolektivno ludilo, koje ga je umalo dovelo do potpunog uništenja.

Ovaj je film bio i nominiran za Oscara u kategoriji za najbolji scenarij nastao prema književnom predlošku, no ipak nije imao šanse pored slavnog Kad jaganjci utihnu. Dobio je zato Zlatni globus za najbolji film izvan engleskog govornog područja, dok ga je i Britanska filmska akademija (BAFTA) nominirala za najbolji film izvan engleskog govornog područja. (Stjepko Gambiroža)