Nakon četiri godine prilagodbenog razdoblja, u Hrvatskoj je s 1. srpnjem na snagu stupila nitratna direktiva Europske unije čiji je cilj postići smanjenje onečišćenja voda nitratima iz poljoprivrednih izvora. Tijekom četverogodišnjeg prilagodbenog razdoblja koje je završilo proteklog petka ograničenje unosa organskog dušika iznosilo je 210 kilograma po hektaru, a od subote je na snagu stupio Drugi akcijski program Ministarstva poljoprivrede kojim je ono smanjeno na 170 kilograma.

Prema tom dokumentu obveznici primjene uvjeta i mjera propisanih su poljoprivredna gospodarstva s poljoprivrednim površinama i/ili objektima unutar područja proglašenih ranjivim područjima prema Odluci o određivanju ranjivih područja u Republici Hrvatskoj. Riječ je o devet posto teritorija Republike Hrvatske, odnosno Gradu Zagrebu, dijelu Istarske, Međimirske, Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Sisačko-moslavačke, Varaždinske, Vukovarsko-srijemske, Primorsko-goranske i Zagrebačke županije. Za sve ostale Akcijski program koji je upravo stupio na snagu tek je preporuka. Ipak, to nikako se znači da poljoprivrednici mogu raditi što hoće i stajski gnoj ispuštati recimo u potoke. Upravo zato mnogi su krenuli u postupak izgradnje modernih skladišta za gnoj, ali i nabavku mehanizacije, a jedna od mogućnosti je korištenje europskih fondova.

 Pomoć Unije

Jedan od njih je Dragutin Dekalić iz Ravneša, naselja na području Općine Šandrovac, koji se prijavio na natječaj Mjere 4.1.2. Ruralnog razvoja, a ako prođe očekuje pokrivanje čak 75 posto ulaganja. Naime, svi oni koji su se prijavili na natječaj do 1. srpnja mogu očekivati 75 posto sredstava, a nakon toga taj postotak pada na tek 50.

-Prijavio sam se na ovaj natječaj kako bih uz pomoć Europske unije izgradio skladište za gnojište i gnojnicu jer to sada moramo imati uređeno temeljem nitratne direktive. Usto, asfaltirat ću i prilazni put, a vrijednost projekta iznosi 350 tisuća kuna. Unija to zahtijeva od nas, no riječ je o jako puno novca koji seljaci uglavnom nemaju pa se mnogi oslanjaju na fondove. Za taj novac bih mogao kupiti dvosoban stan u Bjelovaru, a ja ću izgraditi tek skladište za stajski gnoj. Ako ne prođem, morat ću sam nešto pokušati napraviti jer to jednostavno moramo imati, no veliko je to financijsko opterećenje – napominje Dekalić koji se na obiteljskom gospodarstvu bavi mljekarstvom, tovom junadi te obrađuje zemlju. Kako kaže, svako gospodarstvo mora zaokružiti priču kako bi moglo opstati jer jedno bez drugog ne ide.

 I doktori bi hranili krave

-Danas možete funkcionirati jedino uz kombinaciju više djelatnosti. Mlijekom plaćamo račune jer znamo da ćemo novac dobiti svaki mjesec. S druge strane, nemate svaki mjesec bika za prodati, no kada imate, novac koji dobijete za njega ulažete dalje i tako u krug. Obrađujem više od 20 rali zemlje na kojoj imam ječam, pšenicu i kukuruz, a na drugi način ne bih mogao. Jednostavno moram svaštariti jer samo od mlijeka nema kruha. Lani smo predali ukupno 55 tisuća litara mlijeka, a uz premiju za količinu po litri smo dobili između 2,20 i 2,30 kune po litri – pojašnjava naš sugovornik sa sjetom se prisjećajući vremena od prije 20 godina.

-Tada je mlijeko bilo 3,30 kuna po litri. Istovremeno je metar uree bio 100 kuna, a bačva nafte 400 kuna. Odnosno za sto tadašnjih marka vi ste mogli kupiti četiri metra uree ili bačvu nafte, a ta to ste dali 130 litara mlijeka po 3,30 kuna. No Petrokemija je rekla da nema računicu pa je sada urea 270 kuna umjesto 100 kuna, a i nafta je otišla gore. Po tome bi mlijeko danas trebalo biti sedam kuna, no dobijemo 2,30 kuna po litri, a nažalost ima i onih koji dobiju samo 80 lipa. Kada bi mlijeko bilo sedam kuna koliko bi trebalo biti, i doktori bi hranili krave, no toga nema. Onda kažu da mladi odlaze sa sela, no zaista nas ne treba čuditi što ne žele ostati. Nekada su od moje kuće do mog današnjeg prvog susjeda bile još četiri kuće.

U svakoj je netko živio i imao po dvije-tri kravice i svi smo bili zadovoljni i sretni. Danas se ja sa 17 mliječnih krava mora zaduživati da bih mogao platiti recimo troškove projektanta – nezadovoljan je Dekalić. Spas trenutno leži u tovu junadi jer njihova cijena iznosi 15 kuna što naš sugovornik ocjenjuje solidnom cijenom. Kako kaže, telce ne kupuje već muške ostavljaju od svojih krava što je ujedno i najjednostavniji i najisplativiji način tova.