Ovog proljeća napunit će se točno 62 godine otkako je Margareta Novaković (86) iz Oštrog Zida nedaleko od Bereka uhvatila svoj prvi pčelinji roj. Od tada život bake Margite, kako od milja najstariju pčelarku u Hrvatskoj zovu članovi njezine obitelji i prijatelji, protječe u značu pčelica i meda.

-I danas se jako dobro sjećam toga dana. Mi djeca iz škole smo bili na livadi, a ja sam u krošnji stare jabuke ugledala pčelinji roj. Moj mi je učitelj posudio košnice da ga uhvatim i tako sam neplaniralo postala pčelarka – kroz smijeh nam priča baka Margita. I nakon što se udala ostala je vjerna svojim pčelama. Uz druge teške poslove na poljoprivredi, uvijek bi pronalazila vremena za svoje ljubimice, a i danas se stalno vrzma oko košnica. Njezin med nadaleko je poznat po vrhunskoj kvaliteti, a tijekom godina je otputovao na sve strane svijeta.

 Pisma zahvale

-Uvijek mi srce zatreperi kad mi se javi netko od mojih kupaca i kaže mi da mu je med mojih pčelica pomogao. Eto, prije par godina mi je pisao naš čovjek s Filipina i molio me da mu pošaljem meda kako bi se lakše oporavio od neke teške bolesti. Doista mu je pomogao, a otada mu svake godine šaljemo pošiljku od nekoliko kilograma – priča nam baka Margita pokazujući pisma zahvale svojih vjernih kupaca. Tijekom više od šest desetljeća bavljenja pčelarstvom baka Margita je proniknula u sve tajne tog zanata. Kako ona i suprug nisu imali djece, nakon njegove smrti svoja je znanja odlučila prenijeti obiteljskim prijateljima, obitelji Sudar, koji nastavljaju s dugogodišnjom tradicijom proizvodnje vrhunske moslavačke delicije i lijeka.

-Dolazili su ovamo u Oštri Zid stručnjaci za pčelarstvo iz inozemstva i nisu se mogli načuditi kako dobre uvjete imamo za proizvodnju. Treba paziti na puno detalja, od strane svijeta na koju su okrenute košnice, pa preko prihrane pčela, okruženja… Srećom, naša je priroda netaknuta, ovdje nema nikakvih zagađenja pa naše pčelice proizvode zaista vrhunski med – s ponosom priča baka Margita.

 Selo sve hrani

Drago joj je što su članovi obitelji Sudar odlučili nastaviti s tim poslom. Kaže, nije se baviti pčelarstvom uvijek lako, baš kao niti jednim drugim poslom na selu.
-Zato me najviše uvrijedi i rastuži kad čujem da ljudi jedni ljudima govore da su „glupi ili prosti kao seljaci“. Nisu, vjerujte mi, seljaci ni glupi ni prosti. Seljaci hrane i sebe, i one u gradu, a tako im se malo poštovanja pokazuje. Svi trebamo jesti, a da nema seljaka, bili bismo gladni – zaključuje naša sugovornica.

Ljubav prema životinjama

Dok obilazi košnice, baka Margita svojim pčelicama tepa, zove ih svojom dječicom, ljubavima. S istinskim divljenjem nam priča kako je savršeno organiziran pčelinji svijet i kako svaka pčela u njemu ima svoj zadatak.

-Ako dovoljno rano dođete u pčelinjak, vidjet ćete kako iz košnice prvo izlazi pčela izviđačica koja odlazi u ispitivanje terena. Određen broj pčela u košnici je pak zadužen za donošenje peluda, druge za čišćenje, trutovi su tu za oplođivanje matice, itd. – podučava nas naša poznata pčelarka. S jednakom ljubavlju pokazuje nam i svog psa, a s ponosom priča o kravicama koje je nekad držala. Posljednja koju je prodala, kaže, težila je više od tone.
-Što mogu, volim životinje. Bog mi nije dao djecu, iako sam ih silno željela, pa se brinem za životinje. I to su Božja stvorenja koja znaju usrećiti čovjeka – kaže baka Margita.

S.T. Martan