Premda zna pročitati i napisati samoglasnike abecede, a broj svojih godina izriče s uzdignutih pet prstiju jedne ruke, Petra Flegar je prošle godine „pročitala“ čak 89 slikovnica, što ju je uz Adrijana Đurđevića, dovelo do trona najčitača iz skupine predškolskog uzrasta Dječjeg odjela bjelovarske Narodne knjižnice „Petar Preradović“.
U svijet knjiga i drugih zanimljivosti koje nudi knjižnica uvela ju je mama koja joj, kaže, ponekad i pomaže pri izboru. No, Petra je u vrijeme dolaska reportera Bjelovarca u prostore Dječjeg odjela ispunjenog djecom svih uzrasta, navratila tek da vidi što se toga dana zbiva, ali i da na radionici nauči izraditi okvir za fotografije od novinskog papira.

Lekcije popularnog Mede

-U knjižnicu dolazim skoro svaki dan jer se uvijek nešto zanimljivo događa. Ako nema igraonica, navratim po slikovnicu koju mi kod kuće pročita mama. Ja prelistam sve stranice i pomoću slika mogu ispričati cijelu priču. Među najdražima su mi Maša i medo jer on uvijek pravi red među životinjama i Mašom koja ne pospremi razbacane stvari. Ne može to tako, kaže medo – pokušala je njegovu odgojnu misiju prepričati Petra.
Trećašica Klara Bohaček lani je pročitala najveći broj knjiga, čak 106, što ju je u skupini nižeg školskog uzrasta, uz Petru Dvoraček, također dovelo do laskave titule najčitača. I njoj je potrebu za čestim boravcima u knjižnici usadila mama, upisavši ju na Dječji odjel kada je bila u drugom razredu osnovne škole.
– Najzanimljiviji su mi „krimići“, ali posuđujem i druge knjige koje imaju zanimljiv sadržaj s puno likova i različitih događaja. Primijetila sam da sada čitam puno brže, lakše i ljepše pišem sastavke, a čini mi se kako i puno lakše izaberem pravu riječ u govoru – kaže Klara. Upitana, što bi na temu čitanja poručila svojim vršnjacima, spremno ih je pozvala na Dječji odjel u koji se, kaže, ne ulazi samo zbog posuđivanja knjiga, već i zbog drugih zanimljivih aktivnosti kojih ondje ima na pretek.
S Leom Romek i Petrom Bajsićem, najčitačima višeg školskog uzrasta, moglo se bez problema popričati i o ozbiljnim temama, poput dubioza oko školske lektire, ili kulturi čitanja.
Osmašica Lea je, pokraj obvezne školske lektire, lani pročitala i 90 naslova za kojima je posegnula na policama Dječjeg odjela, što znači da je u prosjeku svaki četvrti dan otvarala korice nove knjige.

Obavezno čitati lektiru

-Ne dijelim iskustva Petre i Klare koje su mame dovele u knjižnicu daleko prije upisa u školu, no kada sam prvi puta sama navratila na Dječji odjel, shvatila sam kako su sadržaji koje nudi najbolji način za provođenje slobodnog vremena. Stoga i svim svojim prijateljima koji na spomen knjižnice i čitanja odmahnu rukom i kažu kako im to ne pada na pamet, redovito odgovaram da o tomu ne sude na temelju tuđih stavova, već da dođu i sami se uvjere – tvrdi Lea.
Ona i Petar, koji je lani pročitao 80 knjiga, složni su u tvrdnji kako obveznu lektiru treba pročitati i samostalno, bez pomoći interneta, napisati dnevnik čitanja. No, slažu se i u ocjeni kako sadržaji naslova ponekad nisu zanimljivi i ne zadovoljavaju njihove afinitete. Stoga i „gutaju“ knjige posuđene na Dječjem odjelu, Lea nerijetko i u jednome danu, a mahom je riječ o pustolovnim romanima, krimićima ili onima s humorističkom fabulom.
Ne krijući zadovoljstvo zbog 1.600 malih članova, voditeljica Odjela Vjeruška Štivić napominje kako je izbor i isticanje imena njihovih najčitača tek jedna od potvrda krupne uloge roditelja u stvaranju čitalačke kulture te da o dubokim zasadima i već formiranim navikama posebice govore djeca višeg školskog uzrasta. U kolopletu mjerodavnih sudionika, nemali udio svakako ima i sam Dječji odjel koji brojnim i privlačnim sadržajima, privlači sve veću pozornost najmlađih.