Radnici garešničkog Finaga, njih 40-ak, podnijeli su na Trgovačkom sudu u Bjelovaru prijedlog za pokretanje stečajnog postupka radi tri neisplaćene plaće, od listopada do prosinca 2015. godine, a u međuvremenu je dospjela i četvrta, ona koja se odnosi na ovogodišnji siječanj. Uz neisplaćene plaće, sljedeći ključni argument koji opravdava pokretanje stečaja jest neprekidna blokada računa tvrtke u trajanju od sada već gotovo 600 dana, dakle 20-ak mjeseci. Tijekom toga razdoblja tvrtka je radnicima isplaćivala plaće putem cesije što po slovu zakona predstavlja prekršaj, a u hrvatskoj poslovnoj praksi uobičajeni poslovnu praksu.
Bezuspješni pokušaji reforme
Slučaj Finaga revno pokazuje propast mnogobrojnih pokušaja reformi i zakonskih rješenja prethodne Vlade, od toga da je neisplata plaća bila proglašena kaznenim djelom do toga da bi Financijska agencija automatski trebala pokrenuti prijedlog stečaja ako je račun tvrtke blokiran duže od 60 dana. Ipak, najveća blamaža krila se u predstečajnim nagodbama. Naime, Finag je jedna od mnogobrojnih tvrtki s područja Bjelovarsko-bilogorske županije koja je svoju poslovnu budućnost tražila putem predstečajne nagodbe, pokušaja da se prezaduženim i loše upravljanim tvrtkama pruži još jedna šansa, prvenstveno na račun vjerovnika koji su se u velikoj mjeri trebali odreći svojih potraživanja. Česma SP, Ljevaonica, Drvni kombinat Brestovar, Finag i Metalprodukt neka su od najzvučnijih imena posrnulih županijskih tvrtki koje su zapošljavale stotine radnika, a kod svih njih scenarij je bio isti – prvo su im vjerovnici blokirali račun, potom su radnicima počele kasniti plaće, a onda bi uprava predala prijedlog za predstečajnu nagodbu. Napravio bi se plan restrukturiranja poslovanja koji je bio mrtvo slovo na papiru, s bankarima i državom pronašao bi se dogovor oko reprogramiranja ili otpisa dugova, a dobavljače bi se stavilo pred gotov čin. Predstečajne nagodbe potom bi se potvrdile na Trgovačkom sudu i time bi im se doista dala nova šansa. No, kako tijekom predstečajnih nagodbi nisu otklonjeni glavni uzroci koji su doveli do poteškoća, tvrtke bu se uskoro našle u starim problemima, no ovoga puta bez čarobnog štapića nagodbe. Rezultat je bio stečaj. Radnici bi završili na Zavodu za zapošljavanje s tri minimalca i određenom otpremninom, a stečajnu masu nakon nekog vremena kupio bi novi vlasnik.
Novi život tek nakon stečaja
Česmu SP tako je preuzeo riječki poduzetnik Jozo Kalem koji je uložio desetke milijuna eura u novu opremu, a prema svemu sudeći s ulaganjima neće posustati. Većina bivših radnika vraćena je na posao, a zaposleni su i neki novi. Proizvodni asortiman potpuno je izmijenjen, glavni proizvod sada je parket koji završava većinom na zapadnom tržištu. Ljevaonicu je preuzela tvrtka RS metali iz Svete Nedjelje, a novi vlasnik također je u procesu ulaganja u modernizaciju proizvodnje. Slično je u DK Brestovcu, a i u šandrovačkom Metalproduktu. Da nije bilo predstečajne nagodbe, novi vlasnici vjerojatno bi u spomenute tvrtke ušli ranije. S tom tvrdnjom slaže se i Božica Jurec iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koja smatra da predstečajne nagodbe predstavljaju tek nastavak agonije.

Neisplaćena im jedna plaća iz 2012. godine

Osim plaća za razdoblje od listopada prošle do siječnja ove godine, radnicima garešničkog Finaga nije isplaćena niti plaća za prosican 2012.godine. Sindikalna pravnica Božica Jurec potvrdila nam je kako je samo zbog te neisplaćene plaće pokrenula 62 spora, od toga je njih 52 završilo presudom u korist radnika, od kojih su neke već i pravomoćne. No, te će presude prema svemu sudeći “upasti” u stečajnu masu, pa će se radnici najvjerojatnije morati strpiti još neko vrijeme prije nego što im zaređeni novac sjedne na račun.

Premlad za mirovinu, prestar za poslodavce

Josip Sabolić, sindikalni povjerenik Finaga, jedan je od 60-ak zaposlenika Finaga koji će, prema svemu sudeći, uskoro završiti na Zavodu za zapošljavanje. U Finagu je “natukao” 37 godina radnog staža. Sa svojih 58 godina premlad je za mirovinu, a prestar za novo radno mjesto, pogotovo u maloj Garešnici gdje je ponuda radnika svakako veća od potražnje.
– Oni mlađi već su otišli iz Finaga, ostali smo samo mi koji nismo imali gdje otići. Ne radimo od 29. prosinca prošle godine, a ovih dana isključena je i struja. Sve zajedno, duguju nam pet do šest plaća, a nekima i otpremnine. Tijekom predstečajne nagodbe govorili su nam da će biti posla, da ćemo proizvoditi za Indiju, Albaniju, Italiju… Ispostavilo se da su nas zavlačili i kupovali vrijeme, a nemam pojma zašto su to radili i koji je bio njihov interes – govori Sabolić koji će umjesto neisplaćenih plaća najvjerojatnije dobiti tri minimalca i slabašnu otpremninu temeljem radnog staža.