Dok domaći prijevoznici „svijećom“ traže vozače za međunarodni promet, nudeći pritom mjesečne plaće od 10, pa i više tisuća kuna, raste broj kandidata u autoškolama za polaganje ispita „C“ i „C E“ kategorije (kamion i kamion s prikolicom), a Vlada odobrava uvoz 300 vozača u teretnom i putničkom prometu. O čemu je zapravo riječ u ovom nizu nelogičnosti pokušali smo doznati u jednoj od tri bjelovarske autoškole u kojoj se obavlja obuka za buduće vozače kamiona.

I žene među polaznicima

-Broj kandidata u stalnom je porastu, među kojima je dobar dio onih sa završenim srednjim školama, ali sa zanimanjima koja ne jamče skoro zapošljavanje. Tako smo 2014. godine upisali 49 kandidata, dvije godine kasnije 124, a samo tijekom prošlog mjeseca ove godine njih 11, među kojima je i jedna djevojka sa završenom trgovačkom školom. Isključivi razlog povećanog zanimanja je odlazak u inozemstvo, posebice Njemačku, gdje su vozači traženi, i dobro plaćeni, a upravo je stjecanje vozačke dozvole za kamion najbrži put dobivanja posla izvan Hrvatske. Jer, samo za šest mjeseci u slučaju prekvalifikacije, polaznici dolaze do novog zanimanja, dok oni koji se odluče za školu u dvije kalendarske godine postaju KV vozači, što uključuje i certifikat KOD 90, koji u zemljama EU vrijedi pet godina – kažu u autoškoli Omega.
Činjenicu odlaska sve većeg broja vozača u inozemstvo potvrđuje i jedan od iskusnijih vozača u međunarodnom prometu, dodajući kako u nas, za razliku od europskih zemalja, sustav plaćanja nije do kraja riješen što, unatoč nominalno visokim primanjima, ipak povećava broj nezadovoljnika.

Neredovite isplate

-Većina vozača je prijavljena na minimalnu plaću, dok preostali dio dobivaju u gotovini. Međutim, najčešće se događa da novac preko računa stiže redovito, a ostatak u pravilu kasni, čega primjerice u Njemačkoj nema, jer su u toj zemlji vozači plaćeni po satu. Neki će sigurno kazati kako su primanja naših vozača gotovo na razini liječničkih, ali ne treba zaboraviti da oni i popravljaju kamione, rade komercijalne poslove, moraju poznavati jezike, mnoštvo propisa i, na kraju, predstavljaju tvrtku – dodaje cestovni veteran.
Da bi potvrdili kako novi trend komentiraju sami polaznici, odlazimo na poligon gdje uz instruktora vožnje Vladu Bogdanovića zatičemo i dvojicu Požežana, bratiće Dragutina i Sandija Iličića koji su ove srijede polagali završni ispit. U Bjelovaru su, kažu, cijene škole niže nego u njihovu gradu, ali su im motivi stjecanja novog znanja isti. Dragutin ima položen ispit za rukovanje bagerom, Sandi je poljoprivredni tehničar, ali za obojicu nema posla.
-U Požegi postoji nekoliko prijevoznika, ali mi ipak odlazimo u inozemstvo gdje je i više prilika za bolju zaradu. Kako pričaju stariji, kod nas su najveći problem kašnjenja plaća, a „vani“je ipak sve zakonski uređenije, pa se nadamo da ćemo konačno početi i zarađivati za život – kažu Iličići.