Ministar uprave na današnjoj sjednici Vlade najavljuje daljnju digitalizaciju poslovanja, poimence e-pečat, e-potpis i e-pristojbe. E-potpis je trebao biti uveden prije brat-bratu deset godina, a što se e-ostalog tiče, predlažem da se putem kredita Svjetske banke nabavi jedna velika e-guzica u koju će se ugurati e-pečat i e-pristojba.
Primjera radi, već nekoliko godina gradskoj upravi možete poslati e-upit i dobit ćete odgovor na mail. Ali, da predate e-upit, morate dati 20 kuna biljega. Konkretnih, papirnih. Na kioscima ih najčešće nema, pa morate otići u poštu, tamo strpljivo čekati u redu, uzeti biljege, vratiti se u gradsku upravu na šalter i predati svoj e-upit. Znam to jer sam ga osobno e-isprobao. Zanimalo me u kojim gabaritima mogu nešto graditi na jednoj zemljišnoj čestici. Tjedan dana kasnije stigao mi je i e-odgovor. Da moju česticu štite konzervatori i da njih moram pitati što tamo smijem graditi. Izgubio sam vrijeme, platio i ostao bez odgovora. Nije li to najbolji posao za onoga tko je bio s druge strane?
Inače, suvlasnik sam te čestice zajedno s bratom. U katastru se naše vlasništvo vodi na način da jednu polovicu vlasništva imam ja, drugu polovicu moj brat, ali njegovo ime je prekršteno u žensku verziju. Ali nije ni tu kraj. Treću polovicu ima bivši vlasnik, a četvrtu polovicu ima onaj tko je tu česticu prodao bivšem vlasniku.
Niti u jednom trenutku nikome na tom katastru nije bio čudan taj dolazak do treće, a potom i četvrte polovice vlasništva.
Želim li imati ispravne podatke u katastru, vjerojatno bih trebao platiti još biljega, možda čak i dati oglas u Narodne novine, pokrenuti nekakav postupak, zvati dva svjedoka, izvaditi policu osiguranja, dati mokraću na pregled i potpisati izjavu da nijednom u životu nisam imao gusku.
Želim li kopiju katastarskog plana, mogu je isprintati bez ikakvih problema. Želim li tu kopiju dati nekom birokratu u sklopu neke bespotrebne procedure, onda moram platiti 20 kuna biljega. Ili nešto više, ne znam točno, a muka mi je to uopće gledati.
Kada platim te biljege, a mogu ih u ovom slučaju platiti čak i digitalno, što je ogroman korak za Hrvatsku, birokrat s druge strane dobit će isti podatak koji može imati nakon dva klika mišem.
Kompletan taj postupak je bespotreban jer se traže već postojeći podaci, ali te bespotrebne procedure stvorile su radna mjesta, a ljudi koji tamo rade zovu se uhljebi. Nakon ove zadnje reforme postat će e-uhljebi. I dalje ćemo gubiti vrijeme i novac na bespotrebne poslove koji ih hrane, jedino što će ti postupci sada biti digitalni. Tako tipično hrvatski.