Na području naše županije u funkciji su samo dva postrojenja za proizvodnju električne energije iz bioplina, i to ona u Bojani i Rovišću, od kojih potonje zbog „dotjerivanja“ tehnologije još nije u punom zamahu. Istodobno, tri postrojenja, ono u Vukovju i Kapelici u okolici Garešnice te Gaju kraj Lipika, koje je granično područje s našom županijom, imaju regulirane odnose povlaštenog proizvođača, što znači da bi u roku od godine dana trebali početi s proizvodnjom, ali čini se kako su i novi megavati u pitanju, i to zbog tipično „hrvatske priče“ o ovom dijelu proizvodnje energije iz obnovljivih izvora. Na to upozorava i predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina Marijan Carek, a o čemu se podrobno raspravljalo i na nedavno održanom sastanku u Križevcima.

 Sporni pravilnik

-U našoj županiji tek hvatamo priključak za Koprivničko-križevačkom, koja u pogonu već ima četiri, dok mi i dalje „stojimo“ na dva megavata proizvodnje. Temeljni problem je u izostanku novog pravilnika jer je od 1. siječnja 2016. na snazi Zakon o obnovljivim izvorima kojim je ukinut tarifni pravilnik o obnovljivim izvorima, a novi još uvijek nije usvojen. Tako je prema državnom planu još uvijek nepopunjeno oko 20 megavata, a godinu i pol dana se na ovom području energetike ništa ne događa. Investitori i pripremljeni projekti, među kojima i oni iz naše županije, i dalje su na čekanju do donošenja novog pravilnika, dok je istodobno 50 milijuna eura još uvijek neraspoređeno za ove namjene. Naša je udruga već dala niz primjedbi i prijedloga za oživljavanje ovih projekata, ali odgovora mjerodavnih i dalje nema –kaže Carek.

Pri tome se spominje i poprilično nerazumljiv stav prema kojem se proizvodnja obnovljive energije iz bioplina stavlja u isti koš s vjetro i solaranim elektranama čiji izvori bilježe daleko skromnije sekundarne učinke, s obzirom su za razliku od bioplinskih postrojenja zavisni o vremenskim prilikama. No, čini se kako je ishodište dosadašnjih spoticanja u bržem stavljanju u pogon elektrana na bioplin u potezu predzadnje Vlade, čiji je ministar Ivan Vrdoljak potpisao dvostuko više kvota s proizvođačima energije iz vjetroelektrana i solarnih sustava, čime je poremećeno učešće proizvodnje obnovljivih izvora energije u državnoj bilanci.

-Prema direktivi EU Hrvatska bi do 2020. trebala osigurati 20 posto energije iz obnovljivih izvora, a mi već dvije godine tapakamo u mjestu zbog toga što investitori također čekaju definiranje cijelog procesa. Jer, ako netko računa sa 1,26 eura po kilovatu, na kraju bi mogao dobiti niži iznos što jedino znači potpuni ulagački promašaj-dodaje Carek.

Višestruka korist

Aktualne računice govore da je za proizvodnju jednog megavata električne energije potrebno oko 400 hektara obradivih površina koje se već godinama rasprodaju „velikim“ proizvođačima i time smanjuje njihov broj koji bi mogao biti barem osnovicom za proizvodnju bioplina. No, pomama za zemljom na kojoj se ubiru poticaji, a ništa „ne niče“ već je postala poznatom pričom, dok mnogi i ne znaju kako je svaki hektar iskorišten za proizvodnju bioplina višestruko isplativ.

-Ostatak proizvodnje bioplina je digestat, visokovrijedno organsko gnojivo koje vraćamo na poljoprivredne površine i održavamo humus, uključujući i smanjenje kemijskih utjecaja čime potičemo i ekološku proizvodnju. Upravo zato nam još nije jasna lakoća aktualne politike u donošenju pravila i zakona unutar ovog područja, koje između ostalog daje i realne mogućnosti ostanka mladih na selu – zaključuje Carek.

Č. Rosić