Vratimo li se samo tri mjeseca unazad, na konac srpnja i početak kolovoza, sjetiti ćemo se priprema Mladosti iz Ždralova i NK Bjelovara pred koje oba naša trećeligaša nisu štedjeli riječi hvale na svoj rad i kada su na sva zvona najavljivali kako se pripremaju za veliki iskorak prema drugoj ligi.

Puna usta NK Bjelovaru bila su novi stadion, snažna i mlada momčad, nogometna euforija, a ista priča dolazila je i s Brda odakle se obećavalo graditi stadion u Ždralovima, kako će Gudovac dobiti nogometni kamp, kako se centar grada seli na sela i kako je Mladost iz Ždralova klub broj jedan. Danas, samo nakon ta tri mjeseca više ne pomaže demagogija, jer djela su ta koja precizno govore o snazi i kvaliteti bjelovarskog nogometa.

Naime, s velikom dozom sigurnosti može se konstatirati kako bjelovarski nogomet nikada nije bio slabiji i nekvalitetniji. U 70. godinama harali su Bedi, Brajdić, Tihava, Matijević, Brletić, Rogić, Valentić, 80-e su pripale BSK Česmi koja je bila rasadnik sjajnih nogometaša kao što su Luka Kozić, Domić, Kokot, Prišćan, Vranić, Rahle, Bundović, 90-e pamtimo po sjajnoj bjelovarskoj generaciji koju su nosili Ciganović, Trkulja, braća Bošnjak, Mrzlečki, Lončarević, Beljan, dok su početak dvije tisućite obilježili Nosek, Ljubobratović, Ljubić, Pečar, Jeličić, Maras i nezaobilazni Ogi Vukojević kao perjanica bjelovarskog nogometa. Sredinom 90-ih čak je 17 bjelovarskih nogometaša igralo po klubovima ondašnje Prve HNL, dok je danas bjelovarski nogomet spao na igrače koji ovima gore navedenima ni torbe ne bi smjeli nositi, a ne bi im ni kopačke smjeli čistiti. Snaga današnjih nogometaša je u neumornom traženju novaca, cigle, cementa, bilo čega što ima neku vrijednost, dok svoje nogometno znanje potkrepljuju slabim teniranjem, viškom kilograma i traženju krivca za njihovo nakaradno igranje.

Ukoliko bi danas spojili NK Bjelovar i Mladost dobili bi jednu sasvim dobru zadrugu i momčad koja bi konkurirala za sredinu ljestvice treće lige. Mladost je trenutno na 13. mjestu sa samo 12 osvojenih bodova i s najviše primljenih pogodaka, dok je Gradski klub na 14. mjestu s 11 osvojenih bodova i s isto tako poražavajučom gol razlikom. Osim toga, osim vratara Kikija Srbljanovića i donekle Pleića i Kuprešaka, nitko od igrača iz te dvije momčadi ne može konkurirati ni za momčad Solina, Međimurja ili Hrvatskog dragovoljca, koji se grčevito bore za ostanak u drugoj ligi, dok bi mi na takvim igračima gradili momčad za drugu ligu. Međutim, ništa bolje nije ni u rukometu. Maknite vanjske igrače Špilera, Kljajića i vratara Karabatića, dobiti će se momčad koja bi ponovo izgubila u Garešnici. (dž)