Jedna od rijetkih nogometnih sutkinja u Bjelovaru, Kristina Veljačić, taj posao radi gotovo deset godina, a sve je počelo jer je i sama igrala nogomet u svom lokalnom klubu. Tada je sasvim slučajno na radiju čula oglas kojim se tražilo nogometne suce pa je iz znatiželje krenula na tečaj. Kristina je danas savezna nogometna sutkinja na utakmicama 1. Hrvatske nogometne lige za žene i 3. Hrvatske nogometne lige Istok, a da se time želi baviti znala je već nakon prvih par odrađenih utakmica. Put do današnjeg statusa nije, nažalost, bio med i mlijeko.

 Ženske uvrede

-Prije mene nije bilo mnogo ženskih sutkinja u županiji pa smo kolegica Kristina Kostelac, koja je tada također probijala led, i ja morale proći trnovit put da nas igrači i publika prihvate. U početku je bilo dosta negativnih iskustava, od jako ružnih riječi i vrijeđanja pa čak do prijetnji i pokušaja fizičkog nasrtaja – prisjeća se Kristina prvih utakmica. Najneugodnije iskustvo, kaže, pamtit će do kraja života. Na jednoj županijskoj utakmici bila je pomoćni sudac i nakon jedne njene odluke, zbog koje je kolega isključio domaćeg igrača, žene, majke i sestre igrača iz publike vrijeđale su je rječnikom koji do danas nije čula od muških gledatelja..

-Svašta sam čula, ali to što su te žene izgovorilo bilo je strašno. Uz to, dobila sam i mnoštvo prijetnji na utakmici, ali i par dana nakon toga. Nažalosnije je što sam tada još bila dijete, imala sam samo 17 godina – prepričava Kristina. Usprkos tome, ustrajala je u svome naumu i polako se počela navikavati na komentare kojih će, smatra, uvijek biti. Gotovo je nemoguće da sudačkom odlukom uvijek budu svi zadovoljni, ali sad slobodno može reći kako joj je čak i simpatično čuti neke originalne upadice. Ipak, kaže, nije sve tako sivo, i više je pozitivnih stvari koje su ujedno i jedan od razloga zbog kojih se zadržala u ovom poslu.

 Prosidbe na terenu

-Često se za mene nađe čokolada, ruža, pohvala na suđenje, a bilo je i nekoliko lažnih prosidba na terenu. U dosta klubova sam sada prihvaćena možda i bolje nego muški suci. Iako još uvijek ima onih koji me smatraju nesposobnom, danas je puno lakše jer sam stekla puno iskustva i već sam naučila da stvari koje čujem na terenu kroz jedno uho uđu, na drugo izađu – kazala je.

Deset godina iskustva Kristini je pružilo priliku da upozna puno divnih ljudi, ali i stekne brojne prijatelje među kolegama sucima, delegatima i igračima. Sigurna je kako je zahvaljujući suđenju očvrsnula i da se puno bolje snalazi u “muškom” poslu. Trenutno je u fazi kada uživa u suđenju, bez obzira radi li se o najnižem ili višem rangu. Kristina je, inače, završila šumarski fakultet te radi u struci odnosno obavlja terenski posao u jednoj privatnoj firmi iz Baranje. Uz suđenje, njezina druga velika ljubav od djetinjstva su konji tako da slobodno vrijeme obično iskoristi za jahanje sa svojom mezimicom Monifom.