Đuro Mrgić iz Bjelovara već se 30 godina bavi plasteničkom proizvodnjom povrća. Na svom OPG-u u Jošinama ima 11 plastenika odnosno 2500 kvadratnih metara “pokrivene” proizvodnje. Uzgaja razno povrće, a u zimskom periodu salatu, mladi i bijeli luk, poriluk, špinat, blitvu i matovilac. Najviše salatu, i to putericu, endiviju i kristalku. Ove se salate sada, kaže, najbolje prodaju, a trenutno u plastenicima ima oko 5.000 komada glavica. Plasira ih na gradskoj tržnici, gdje ima svoj štand.
-Kako što dolazi, tako prodajemo na placu. Tako će jedan dio salata biti spreman za prodaju u ožujku, a oko dvije tone očekujemo za Uskrs – kaže Mrgić, kojem u poslu najviše pomaže supruga.

Siguran plasman

U dva plastenika ima špinat i blitvu koje bere kako dolaze i sazrijevaju. Mladi luk je stasao za Božić i već je sav rasprodan. Kako očekuje, s plasmanom neće biti problema niti kad je riječ o drugim kulturama. U trideset godina, koliko se bavi plasteničkom proizvodnjom, Mrgić je uložio znatna sredstva u plastenike, a pomalo stalno ulaže i dalje. Trenutno ima pet tzv. profesionalnih plastenika i šest običnih. Razlika je, kaže, velika. Ne samo po cijeni, jer „profi“ plastenik košta oko 75.000 kuna, a običan oko 5.000 kuna, već i po površini i osobinama. Profesionalni plastenik pokriva i po 500 kvadratnih metara površine, a običan od 20 do 150 kvadratnih metara. K tome, profesionalni je i topliji od plastičnog.

Od dvije do tri kulture

Godišnje u jednom plasteniku, saznajemo, Mrgić uzgoji dvije do tri različite kulture. Salata je u plasteniku na foliji, na platnu, pa se ne mora okopavati, dok se druge kulture, kao što su luk, poriluk, matovilac, moraju plijeviti i redovito okopavati. No, zato u plastenicima nema špricanja.
Ulaganja u plasteničku proizvodnju su, kako čujemo, znatna, no proizvodnja se isplati. U plastenicima je povrće zaštićeno od nevremena, leda i sl.. Mora se gotovo svakodnevno nešto oko njega raditi, ali to je jedini način, kaže Mrgić, da se svježe povrće kupcima ponudi i u ovo doba godine.