Skoro polarna i dugotrajna hladnoća debelim slojem leda okovala je ribnjake i u bjelovarsko-bilogorskom kraju. U Siščanima su prisiljeni svakodnevno praviti otvore na većini od 24 tamošnja ribnjaka. Zimu kakva je ova jedva da pamte. I najstariji radnici svjedoče tek sličnoj prije desetak godina. Debljina leda sada je 20 centimetara i procjenjuju da bi se po njemu bez problema moglo voziti autom. Zbog toga Veselku Gorčanu i Martinu Knežiću radni dan počinje s motorkom u ruci.

Propadanje u led

– Prvo sjekirama provjeravamo debljinu leda. Mora biti minimalno deset centimetara, kako bi se po njemu bez bojazni moglo hodati, a onda ga motorkom režemo. Ja još nisam nikada propao, ali ima kolega koji jesu. Uvijek idemo u paru, ako slučajno koji upadne, da ga ona drugi može odmah izvući van. Kad bi se dogodilo da je netko kroz rupu ipak upao, mora se koristiti poseban šest metara dugačak štap pomoću kojeg se unesrećeni spašava. Osoba koja ga vadi iz ledene vode mora ležati na drvenoj dasci da ne bi za njim isto propao kroz led – objašnjava Veselko metode spašavanja. A nakon što naprave kvadratne otvore dva puta jedan metar, takozvane oduške, odrezanu santu pomoću kuka potežu ispod površine leda. Rupe se moraju sa svih strana označiti, kako bi bile primjetne, pogotovo ako padne novi snježni pokrivač. Sve to nadzire tehnologinja Nedeljka Grubačević. Ona je zadužena i za radnike i za ribu pa je, pogotovo u ovakvim vremenskim neprilikama, odgovornost prilična.
– Već mjesec dana su naši objekti totalno zaleđeni. Nije problem kada je taj led proziran. Onda se ipak proces foto-sinteze odvija koliko-toliko, bez obzira što je ribama metabolizam usporen, one ipak troše kisik u vodi. Samim procesom raspadanja organske tvari oslobađaju se štetni plinovi. Da bi pak oni mogli izaći van, mi moramo raditi otvore. Već je u nekim objektima došlo do pada kisika i do određenih problema – priča Grubačević, pokazujući vrijednosti koje je uzorkovala toga jutra iz vode koja je na dva stupnja iznad nule.

Izlov neupitan

No, nije debeli led jedino što zadaje glavobolje tvrtki koja u koncesiji ima oko 680 hektara siščanskih ribnjaka. Nedostatak jesenskih kiša vodostaj je snizio do graničnih vrijednosti pa je samim tim riba bliže površini, koja je onda još i debelo zaleđena. Zbog toga u neke manje ribnjake vodu prepumpavaju i nadaju se otapanju i skoroj kiši.
– U kritičnim ribnjacima uz rub razbijamo koliko možemo. Ako se s ribom što događa, onda ona pliva prema rubu, pa znamo koliko je dolje kritično – doznajemo od tehnologinje. Za sada se još nada kako proizvodnja neće trpjeti odnosno da će na godišnjoj razini opet doseći uobičajenih oko 500 tona. Unatoč zimi, u Siščanima izlov imaju jer većinom njemačko i mađarsko tržište ribu stalno očekuje. No, što će na cijeloj površini pod vodom zateći, sa sigurnošću će znati tek u proljeće.