Kada je riječ o tradicionalnim hrvatskim poljoprivrednim djelatnostima, već i ptice na grani znaju da sve veći broj poljoprivrednika polako odustaje, no ima i onih koji su pronašli dovoljno volje i prkosa da nastave dalje unatoč teškim vremenima. Jedan od njih je mladi Marko Starčević iz Sasovca nedaleko od Nove Rače. Njegova obitelj mljekarstvom se bavi otkada zna za sebe, no na pragu novog tisućljeća, poslu su prionuli ozbiljnije nego ikada ranije. S vremenom, glavnu brigu o gospodarstvu je preuzeo danas 30-godišnji Marko koji hrabro korača kroz zamršene poljoprivredne putove. Na gospodarstvu imaju 100-tinjak grla stoke od koji se 30 odnosi na mliječne krave što im je ujedno i glavna djelatnost.

Mlijeko, meso, žitarice

-Godišnje dobijemo oko 220 tisuća litara mlijeka, a cijena, naravno, ovisi o parametrima. Tako je lani varirala od 2,27 kuna po litri pa do 2,57 pred kraj godine. Naravno da je svima nama mljekarima takva cijena premala pa, iako s otkupom problema nemamo, trenutno nemamo ni zarade. Kada bi cijena porasla na 2,80 do 3,20 kune za litru bilo bi dobro, no takav rasplet zasada se ne nazire – započinje svoju priču ovaj mladi poljoprivrednik napominjući kako su oni svoj izlaz iz ove nazavidne situacije pronašli u, kako on to naziva, svaštarenju.
-To znači da se osim mljekarstvom bavimo i tovom junadi i ratarstvom na površini od 100 hektara. U tovu imamo 30-ak grla, a sve otkupljuju kupci iz Dalmacije. Tamošnji ljudi cijene domaće, a mogu si i priuštiti pa je to logičan i dobro uhodan put za otkup mesa. Unazad nekoliko godina cijena se drži na 14 do 15 kuna što je solidno, no uvijek važemo hoćemo li prodati malo tele ili ga je bolje hraniti i prodati kasnije. Da bismo zaokružili čitavu priču dio posla na gospodarstvu odnosi se na ratarstvo. Ako je godina dobra, dio uroda prodamo pa na taj način zaradimo. Evo, recimo lani je kukuruz odlično urodio pa nam je financijski spasio. Inače prodamo u prosjeku četiri ili pet vagona, a prošle godine smo prodali čak 25 vagona kukuruza tako da je to osjetna razlika – pojašnjava naš sugovornik. Prema njemu, upravo je takva kombinacija više grana poljoprivrede ključna za opstanak.

Tek rijetki ostaju

-Trenutno na opstanak poljoprivrede u velikoj mjeri utječe sreća jer nikada ne znate što donosi sljedeća godina. Na takav način možete funkcionirati neko vrijeme, no dugoročno je hrvatskoj poljoprivredi potrebna jasna strategija jer će u suprotnom većina biti primorana staviti ključ u bravu. Problem je što iza nas nitko ne stoji. Prepušteni smo globalnom tržištu, a na to nismo spremni. Upravo zato o ulaganju svake kune razmislimo nekoliko puta pa nema ni osjetnog napretka. Konkretno, mi bismo kroz godinu dana broj grla mliječnih krava mogli poduplati, no to bi zahtijevalo ulaganja i kredite, a trenutno nisu vremena za tako nešto. Upravo zato sve više mladih sa sela radije odlazi u Njemačku ili neku drugu zapadnu zemlju, a gospodarstva ostaju prazna. Također, danas ne možete vidjeti da mladi čovjek od nule pokreće gospodarstvo za proizvodnju mlijeka, a takva situacija nije dobra za budućnost hrvatskog sela. Trenutno još možemo pokušavati preživjeti, no domaćoj je poljoprivredi potrebno suštinsko rješavanje stvari koje će donijeti vjeru u bolje sutra – zaključuje naš sugovornik.