Zar se zaista ništa ne može poduzeti? Pitanje je koje si mještani Bulinca postavljaju već nekoliko godina. Naime, unazad pet do šest godina muku muče s lisicama koje obitavaju, ali i razmnožavaju uz obližnju napuštenu prugu Bjelovar-Garešnica.

Zaklana perad i prometne nesreće

-Ta pruga im je odlično stanište, a problem leži u tome što već najmanje pet zima bez imalo ustručavanja ulaze ljudima u selu u dvorišta u potrazi za hranom. Mještanima malo-malo kolju perad, lani je jedna u mom vlastitom ograđenom dvorištu zaklala guska, a ovih je dana jedna vozačica automobilom na cesti pokupila lisicu koja joj je razbila branik. Unatoč svemu tome problem nije riješen iako smo se obratili Centru 112 koji je kontaktirao nadležna lovačka društva – nezadovoljan je mještanin Bulinca Đuro Paukovac. Ističe kako u selu ima djece, ali i kako je riječ o vrlo prometnoj cesti pa lisice ugrožavaju promet te kako mještanima učestalo nestaje perad, a psi zbog lisica laju čitave noći.
-Da je riječ o srnama, problem bi bio riješen, no budući da se lisice ne jedu, one svako jutro već godinama šeću po polju kao gospođe manekenke. Zakon kaže da se u krugu od 300 metara od naseljenog područja ne smije pucati, no što kada lisice naprave štetu? Ova zapuštena pruga je zaista odlično mjesto lisicama za stanište. Tu s druge strane je tzv. Lisičnjak, mjesto gdje također obitavaju lisice koje harače našim dvorištima, a nitko ništa poduzima – nezadovoljan je Paukovac. Tragom toga provjerili smo što se može učiniti i nakon razgovora s predsjednicima nadležnih lovačkih društava Jakovom Pavičićem i Desimirom Matićem, kako i s tajnikom županijskog Lovačkog saveza Matom Kovačevićem te s lovnim inspektorom Goranom Harambašićem zaključili da se, vjerovali ili ne, ne može napraviti gotovo ništa. Svi su oni složni u jednome – lisice jesu problem, no zakon lovcima ne dopušta djelovanje.

Lovci ne mogu ništa

-Mještani bi se trebali obratiti Europskoj komisiji u Bruxellesu prema čijem je nalogu poduzeta oralna vakcinalcija kojom se suzbila bjesnoća lisica. Sada one više nisu bijesne, no budući da su zdrave, sve ih je više jer se sve više razmnožavaju. Istovremeno, 300 metara od naseljenog područja lovci ne smiju upotrebljavati vatreno oružje. Budući da to područje nije lovno-gospodarska površina, nama su ruke vezane – kazao je Jakov Pavičić, predsjednik Lovačkog društva Gaj iz Dautana. S druge strane, predsjednik Lovačke udruge Srnjak iz Severina Desimir Matić je u kratkom telefonskom razgovoru napomenuo kako je već obećao pomoći mještanima, no i kako lovci ne mogu dežurati 24 sata dnevno i čekati da se pojavi lisica. Tajnik Lovačkog saveza Bjelovarsko-bilogorske županije Mato Kovačević pojasnio je kako lovačka društva mogu organizirati hajke na lisice i potjerati ih u lovišta gdje je lov dozvoljen.
-Sada je završila lovna sezona na plemenitu divljač, a s veljačom je počelo vrijeme lova na predatore što je u planu rada svakog društva. No unazad pet godina provodi se oralna vakcinacija kako bi se spriječila pojava bjesnoće. Stoga su lisice na području naše županije zdrave i nema zabilježenih slučajeva bjesnoće pa se građani ne trebaju bojati za svoje zdravlje – naglasio je Kovačević. Ovog problema svjestan je i lovni inspektor Goran Harambašić koji naglašava kako je ovih dana u lovištima započeo odsrel predatora, no i on ponavlja kako zakon ne dopušta lov na području koje se nalazi 300 metara od naseljenog područja.
-Lisice, ali i drugi predatori kao što su kune su sve veći problem. No zakon jednostavno lovcima ne dopušta djelovanje i tako se nastao začarani krug koji bi mogla razriješiti promjena zakonske osnove. Mi smo već ukazivali na taj problem, no lovci se jednostavno moraju držati zakona – naglasio je Harambašić dodavši kako mještanima područja u koja lisice dolaze u potrazi za hranom ne preostaje ništa drugo nego da sami spriječe kontakt lisica i peradi.