Margareta Popčević profesorica je hrvatskog jezika i bibliotekarstva i u knjižnici bjelovarske III. osnovne škole radi već osam godina. Dobro pozna sve afinitete današnje djece kada je njihova čitateljska zainteresiranost u pitanju. No, nažalost, i ona svjedoči vremenima kada se čita samo ono što se mora, dakle lektira i to unatoč brojnim projektima u kojima se nastoji afirmirati čitanje. Na prste jedne ruke, kaže, mogla bi nabrojati učenike, koji na policama knjižnice posegnu za naslovom koji ne stoji u obveznom popisu, a rijetki su oni koji čitaju izvan toga.

– Učenici od petog do osmog razreda imaju lektiru po izboru. Dođu do police i pokažem im od kuda do kuda mogu birati predviđene knjige za njihov uzrast. Puno njih će odmah uzeti onu koja je najtanja, neće niti gledati po sadržaju koja bi bila zanimaljivija niti će mene pitati za savjet – priča Popčević, dodajući kako obvezni lektirni naslovi još nisu suvremeni koliko bi mogli biti. Primijetila je i da se današnja djeca puno razlikuju od djece prije 20-tak i više godina. Njih ne zanimaju bajke i nestvarne situacije, a pogotovo ne vole, kaže, knjige u kojima se cijela zamršena situacija nekako odjednom sretno završi.

– Vole da teme budu iz njihovog svakodnevnog života, obitelj, škola, zaljubljivanje, neki problemi s kojima se susreću, rastavljeni roditelji, roditelji koji forsiraju djecu zbog ocjenja, dječji nestašluci, jer oni onda pronađu sebe u toj knjizi. Tako je u nižim razredimaa omiljena knjiga “Dnevnik Pauline P.”, a u višim “Baš kao Harry Potter” koja čak ni nije na popisu lektire. Tu knjigu smo i kupili jer smo procijenili da bi im se mogla svidjeti i pokazalo se da je tako. Inače, naš knjižni fond je ispod standarda i nažalost premalo se novca pogotovo ranije izdvajalo za kupnju knjiga. S obzirom na veličinu naše škole trebali bi ih imati oko 7300, a imamo oko 6100 naslova – kaže Popčević.