Dugo sam razmišljao pisati ili šutjeti o jednom nesvakidašnjem i nehigijenskom događaju, a onda sam shvatio da je nebitno što je od njega proteklo više od mjesec dana – jer on zapravo spada u ”evergrine” ili, onako pravo hrvatski rečeno, u naše vazda zelene teme, i to ne samo bjelovarske, već je ista tema lako primjenjiva i na druge sredine u Lijepoj Našoj, a i šire. Evo kako je to bilo.

Odlučio sam nakon ovogodišnje prvotravanjske subote, međunarodnog dana šale i podvala, provesti idilično nedjeljno, mirno jutro u šetnji našim bjelovarskim parkom, najpoznatijom vizurom grada Bjelovara i omiljenim mjestom, ponosom Bjelovarčana. Na jednom od križanja njegovih staza, uz uobičajeno razmještene klupe, čiju razbacanost više i ne primjećujemo, pozornost mi je na jednoj od njih privukla neobična hrpa sadržaja s nešto papira na vrhu. Pomislio sam: Ma ne! Nije valjda! Kad ono – da! Netko se noćas uvelike ”snuždio” u našem parku, na klupi! Bahato se taj nepoznat netko usudio izmetati na klupu u našem prekrasnom parku, na povijesnom trgu Marije Terezije, odnosno Trgu jedinstva, tj. točnije Trgu Eugena Kvaternika! Naravno, očito nitko nedjeljom ujutro ne čisti park i ne vraća klupe na njihova mjesta, pa nitko i nije mogao primijetiti ”dar” nepoznatog meštra svim građanima: stolicu na klupi (malo glupo zvuči).

Pokušao sam shvatiti i naći opravdanje za ilegalnog seronju: možda mu je zaista bila frka!? Ali, ako mu je i bila takva preša, zašto nije, kao što je i uobičajeno, to učinio u nekom grmlju, pored nekog stabla možda? A može biti da je to učinio na klupi jer da bude manje sumnjivo. Samo se malo nadigneš, a ko fol – sjediš i odmaraš.

Onda mi sine! Jebote, pa to je možda čin bunta, protesta… To je možda djelo kakvog konceptualnog umjetnika… performera!? Možda je netko odlučio načiniti korak više od Davida Ujevića, studenta Akademije likovnih umjetnosti, koji je nedavno u našoj Metropoli urinirao u jednu od Bandićevih fontana netom prije svečana otvorenja i tako ”umjetničkim pišanjem” izrazio svoj stav o Bandiću i njegovoj fontanomaniji!?
Netko se možda našalio povodom 1. travnja, ili je želio reći što misli o gradu, Gradu, državi, Državi ili političarima i nadolazećim izborima i friško postavljenim predizbornim plakatima raznih kandidata!?

Govoreći o tome s nekim frendovima, ubrzo sam dobio još podataka (i fotografija) iz kojih je razvidno kako je riječ o jednoj sasvim organiziranoj grupi seratora ili o tek jednom, ali vrijednom, nadahnutom i nadasve plodnom umjetniku, performeru, budući da su se stilski ujednačena djela pojavila u Gundulićevoj (ispred bivše političarke), na korzu, na ulaznim stepenicama zgrade u Ulici Frana Supila i u blizini Kulturnog multimedijskog centra. Gotovo sam siguran da je takvih uradaka bilo još po našem gradu, ali nekako nisam bio spreman ići u potragu za njima i evidentirati ih.

Ako je riječ o više osoba, a nisu samozatajni umjetnici, bit će da su svi bili na istoj fešti i jeli istu klopu s posljedičnim navedenim izričajem glasno prezentiranim po javnim površinama grada Bjelovara.
Netko bi, nedajbože, mogao zaključiti da smo grad seronja, ali ja i dalje volim vjerovati da su to ipak bila umjetnička djela s porukom. Kakvom, kome i zašto – prepušteno je publici da dokuči. Teško je razumjeti današnju umjetnost. A možda se tu pak radi o larpurlartizmu – estetskom smjeru zasnovanom na tezi da su stil i umjetnička djela sama sebi svrhom (“l’art pour l’art”; umjetnost radi umjetnosti).

Bilo kako bilo, svaka je umjetnost odraz društva u kojem živimo. Ostaje nam da vidimo hoće li se ovaj umjetnički trend nastaviti i nakon izbora u našemu gradu i hoće li se ovaj prepoznatljivi stil proširiti i na cijelu nam Lijepu Našu. Do tada možemo samo parafrazirati naslov antologijskog srpskog filma ”Ko to tamo peva”: Ko to tamo njake!?

Mato