Gotovo trogodišnja potraga većine bjelovarskih ugostitelja za konobarima ne samo da traje, već se tijekom ljeta, kada je većina njih pronašla sezonske poslove, postupno pretvara u noćnu moru. Tako neki od njih kažu da bi se kafići, ukoliko se ovaj trend nastavi, mogli pretvoriti u samoposluge. Otužna je to činjenica koja ipak ima svoje ishodište, kojemu se za sada ne nazire kraj. Većina vlasnika lokala tvrdi kako je trenutni deficit izravna posljedica prevelikih državnih nameta na plaće, zbog čega su u tom dijelu nekonkurentni. Naime, prosječna primanja konobara u Bjelovaru iznose od tri tisuće kuna u lokalima udaljenijima od središta grada, do četiri tisuće u samom centru, pri čemu neki od njih podsjećaju kako je u vrijeme važećeg PDV-a na ugostiteljsku djelatnost od 13 posto broj zaposlenih povećan za 40 posto, pri čemu cijene nisu rasle. Dio ugostiteljske stvarnosti iz vlastite perspektive pojašnjava i Vanja Čale, voditelj lokala u središtu grada, koji u ovome poslu više od 15 godina.

Rješenje – veće plaće

-Osim tvrdnje kako su konobari u nekim lokalima potplaćeni, činjenica je da i dio njih ne želi raditi i traže neke druge bolje plaćene poslove. Oni koji su završili školu i zaista se žele posvetiti svom zanimanju već su odavno našli stalne poslodavce na jadranskim odredištima ili u inozemstvu, dok neki od njih prihvaćaju povremene poslove za malu plaću jer moraju od nečega živjeti. Svaki vlasnik će plaćom zadržati dobrog konobara, ali i mi smo limitirani poreznim davanjima koja nas još uvijek „koče“. Kada bi, ne samo konobarima, nego i ostalim radnicima, prosječna plaća iznosila tisuću eura, sumnjam da bi se tako lako kupovale karte za Njemačku ili druge zemlje, a ovdje bismo imali zadovoljne ljude koji mogu računati na sigurno radno mjesto i solidnu plaću. Ali, pri tome valja imati na umu kako uz sadašnju poreznu politiku poslodavce takva plaća „košta“ 20 tisuća kuna – kaže Čale. S njim se slaže i bjelovarski ugostitelj Srećko Koljić.

-Trenutni deficit izravna je posljedica prevelikih državnih nameta na plaće zbog čega su ugostitelji u tom dijelu nekonkurentni. Mnogi zaboravljaju kako ovaj posao nije lagan, ljudi najveći dio radnog vremena provode na nogama, brinu o gostima, računima i na kraju samoj usluzi koja ima svoje standarde – podsjeća Koljić.

Drugačija iskustva

Premda konobarima ni u inozemstvu ne cvjetaju ruže, većina njih hrli u Europu, gdje su plaće u pojedinim lokalima dvostruko više, a i nakon odbijanja životnih troškova, ipak se nešto novca može staviti „sa strane“. O tome još uvijek ne razmišljaju konobarice Tamara i Nataša, koje su već stekle poprilično iskustvo u jednom gradskom lokalu gdje im je, kažu, dobro.

-Zadovoljne smo plaćom i uvjetima rada, a da je drugačije i mi bismo već odavno bile s druge strane granice. Slušamo priče naših kolega i kolegica koji rade u inozemstvu i kada podvučemo crtu, isplativije nam je raditi u Bjelovaru jer ovdje smo kod kuće i ne moramo kao neki, da bi nešto uštedjeli, jesti kruh i paštetu. Istina, konobara nedostaje, no kada bi se i vlasnicima smanjenjem poreza otvorio prostor za isplaćivanje većih plaća, mnogi bi se vratili – kažu naše sugovornice.

Premda mnogi misle kako u ugostiteljstvu još uvijek ima dovoljno prostora, ne samo za niže cijene, nego i veće plaće zaposlenih, posebice konobara ili kuhara, čini se kako je i u ovim zanimanjima došlo do dispariteta vrednovanja njihova rada. A i jedni i drugi upiru oči u državu koja namete u nekim djelatnostima još očito nije svela na razinu obostrane poslovne isplativosti.