BJELOVAR – Punih 35 godina od prvog pojavljivanja, „majburger“, jedan od najvećih bjelovarskih brendova, ponovo se nalazi na jelovnicima ne samo Bjelovarčana, već i svih onih koji pamte izvanredni okus ove nekada mega-popularne pljeskavice. „Glavi krivac“ za njen povratak u velikom stilu je Grad Bjelovar, koji je u nakani osvježavanja svih nekadašnjih proizvodnih aduta ponovo pokrenuo proizvodnju, pa mnogi od 16. listopada prošle godine mogu uživati u sočnom junećem mesu spravljenom po posebnoj recepturi. Ali u međuvremenu se pojavila i još jedna priča o tome kako je nastao „majburger“. Neke nove i širem čitateljstvu do sada nepoznate detalje, ekskluzivno za Bjelovarac iznio je veteran bjelovarskog ugostiteljstva Marijan Javurek, koji je 1983. godine bio šef poznatog restauranta „Mignon“.

Idejni začetnik E. Vičević

– Prije svega, svojim saznanjima ne želim ulaziti u polemike o tome kako je u stvari nastao majburger, već samo iznijeti činjenice i pojedine detalje s kojima sam osobno upoznat. Naime, ideja o pokretanju proizvodnje nije došla od ugostitelja, već jednog od tadašnjih direktora mesne industrije „Bilogora“ Eugena Vičevića-Hajse. On je predložio novi proizvod na bazi junećeg mesa, kojega je tada na ovom području bilo u izobilju, po kojemu bi Bjelovar mogao postati poznat. Distribucija je u početku trebala započeti u „Mignonu“ i zagrebačkom fast food restaurantu „Medeni“ Branka Ognjenovića, a kako je u „Bilogori“ postojao stroj za izradu burgera, „pao“ je dogovor o njegovom ponovnom stavljanju u funkciju.

Usto, Vičević je pripomenuo kako jedan njegov poznanik koji radi u Njemačkoj može donijeti nekoliko receptura i u tom dijelu posla se pojavio Vedran Imriš. Tako je uz pomoć nekolicine mesara počelo postupno nastajati bjelovarsko „čudo“ o kojem će se pričati ne samo u bivšoj državi nego i izvan njenih granica – kaže Javurek.
U novi se posao krenulo s puno entuzijazma i za kratko vrijeme je napravljeno osam „majburgera“ drukčijih okusa, a u Gradskoj pekari četiri vrste peciva, različitih veličina i smjesa.

Degustacija za odabrane

– Radili smo danonoćno, da bi na kraju dobili nešto uži izbor novog proizvoda i „odijela“ u kojem bi se prodavao, ali je sada trebalo donijeti i konačnu odluku. Tako je u „Bilogori“ dogovorena degustacija gdje su pozvani tada najznačajniji gospodarstvenici i ljudi iz političkog života koji su kušali svih osam vrsta majburgera i na zatvorene papiriće upisivali ocjene. Nakon njihova zbrajanja „rođen“ je naš „majburger“ koji će kasnije zabilježiti rekordnu proizvodnju i prodaju. Stoga, kao jedan od sudionika u dijelu njegova nastajanja, podržavam ideju o povratku na tržište – domeće.

Njegovu priču smo prenijeli kulinarskom akademiku i našem sugrađanu Branku Ognjenoviću – Medenom, koji je potvrdio kako do sada nije čuo za ove detalje, ali o tome tko je autor „majburgera“ decidirano je ustvrdio:

Nema dvojbi o autorstvu

– Prvi „majburger“ je napravljen prema mojoj zaštićenoj recepturi i tu nema nikakvih dvojbi. Čak se u početku zbog mog bjelovarskog nadimka trebao zvati „Medeniburger“ od čega se na kraju ipak odustalo, jer su prevladala mišljenja kako je priličnije u naziv staviti ime tadašnje tvrtke. Kako bi još više dobio na kvaliteti, iz Makedonije sam naručivao sezam za peciva, a sam proizvod je bio poseban po tome što je za razliku od nekih drugih, koji su se mogli naći na tržištu, bio rađen od čistog junećeg mesa. Za postojanje osam vrsta „majburgera“ do sada nisam znao i ne mogu komentirati taj dio priče – zaključuje Ognjenović.