Rajka i Stjepan Markešić iz Pavlin Kloštra voćarstvom se bave od 1981. Među prvima su u Hrvatskoj otvorili OPG Markešić. Na oko 2,2 hektara površine imaju 1200 stabala višanja i 1800 stabala jabuka. Upravo ovih dana u njihovim voćnjacima kreće berba višanja. Iako bi, s obzirom na broj i starost stalaba, godišnje trebali ubirati između deset i 12 tona, zbog lanjskog i ovogodišnjeg mraza urod će biti puno slabiji. Ove godine ta im je vremenska nepogoda uništila oko 60 posto višanja. -Urod u voćnjaku u Pavlin Kloštru trebao bi se kretati svega oko tri tone. Lokalna samouprava jedva mi je zaprimila zahtjev za naknadu štete, i to tek poslije intervencije i podrške Županije, no pitanje je hoću li što dobiti – žali se Markešić. Dodatni problem predstavlja mu pronalazak radne snage za berbu.

Sve manje zarade

-Ima toliko nezaposlenih, a mi ne možemo naći berače kojima ove godine za mehaniziranu berbu plaćamo 100 kuna dnevno sa zakuskom i glavnim obrokom, uz garantirani dvosatni odmor za ručak odnosno 1,5 kuna po kilogramu ubranih višanja za ručnu berbu. Na oglas kojeg smo objavili još nam se nitko nije javio, iako nudimo mojih 20 prosječnih dnevnica – kaže naš sugovornik. Na kraju će, dodaje, brati samo on i supruga. To podrazumijeva 200 do 300 kilograma ubranih višanja po danu, koje će završiti na zelenoj tržnici u Zagrebu. Markešić svjedoči kako je i proizvodnja višanja sve manje unosan posao, s obzirom da su ulazni troškovi sve veći, a cijena im svake godine padne za 20 do 30 posto. Tako je sada otkupna cijena „na veliko“ 2,5 kune po kilogramu, s tim da proizvođač na prodajno mjesto mora sam dovesti voće.

-Plasman je veliki problem. Sada više ni nemamo kome isporučiti višnje, osim ako ih sami ne odvezemo na zelenu tržnicu u Zagreb. Naime, naš višegodišnji otkupljivač, „Eurovoće“ iz Orahovice, je odustao od otkupa jer su prije šest godina posadili vlastitu plantažu. Na tržištu je i Podravka, ali i oni imaju svoje proizvođače – kaže Markešić.

 Krčenje voćnjaka

Šteta je, kaže, što na našem području, koje je idealno za voćarstvo, plantaže propadaju. No, zbog slabe zarade, sve više voćara diže ruke od tog posla, pa i on sam razmišlja o krčenju.

-Čak je i to skupo. Sedamdeset mi je godina, nisam više perspektivan i svega mi je pomalo dosta – iskren je Markešić koji je svojedobno okušao i u seoskom turizmu. No, ni od toga nije bilo sreće. Supružnici su uredili i prijavili sobe za goste, no posjećenost je bila slaba. Cijelo vrijeme morali su plaćati 1.800 kuna paušalnog poreza, dok su ostvarivali svega 300-tinjak kuna prometa pa su odustali od toga. Slično je završila i priča s voćnim vinom od jabuka i višanja, koje sada rade samo za svoje potrebe.