Luksuzna vila s bazenom, pogled na voćnjak i divljač, vinoteka, privatna knjižnica, vrhunski kuhar i vozač s novim Mercedesom S klase na raspolaganju 24 sata dnevno, nogometno igralište, lovište… Sve će to biti na raspolaganju gostima dubljeg džepa, vjerovali ili ne, u Gornjoj Kovačici nedaleko od Velikog Grđevca. Naime, upravo to najavljuje Stipe Lijanović, hercegovački kralj pršuta koji je ranijih godina u našim krajevima bio poznatiji po biznisu sa stokom. Ipak, nakon što se posao u poljoprivredi pokazao neisplativim, mladi je nasljednik moćnog imperija odlučio okrenuti novu stranicu i okušati se u vodama luksuznog kontinentalnog turizma. Kako kaže, nekada je u našim krajevima posjećivao lovišta, a upravo je ga netaknuta bilogorska priroda ponukala na nova poslovna ulaganja na području naše županije.

Otvorenje nagodinu

-Na početku smo u Gornjoj Kovačici izgradili manju kuću kako bismo imali za vlastite potrebe, no malo po malo smo se zaljubili u ovo maleno mjesto i predivnu netaknutu prirodu i tako smo odlučili izgraditi kompleks sa četiri luksuzne vile. Dvije smo već izgradili, treća je trenutno u izgradnji, a potom će na red doći i četvrta, ujedno posljednja u nizu, a sve će one biti namijenjene za ruralni turizam. Ova koja je trenutno u izgradnji trebala bi biti gotova početkom sljedeće godine, a njezino otvorenje je planiramo za svibanj 2018. godine – najavljuje Lijanović te otkriva tko će biti njihovi potencijalni klijenti.

-Budući da je riječ o luksuznim vilama, naši klijenti će biti prije svega gosti dubljeg džepa. Već sada imamo zainteresiranih, a riječ je o nogometašima, poslovnjacima, bankarima. Naime, tjedni najam jedne vile stajat će najmanje 10 tisuća eura, no za tu cijenu ne nudimo lijepo uređene zidove, već i čitav niz dodatnih sadržaja koje takvi gosti traže, cijene i žele platiti. Osim toga, jednom poslovnjaku koji zarađuje milijune zaista nije problem izdvojiti deset tisuća eura za tjedni odmor. Tu ćemo raditi na principu da kada čovjek dođe na raspolaganju ima vozača 24 sata dnevno, hranu kakvu mu srce želi, mir, tišinu i privatnost. Ako on poželi gledati kako se peče odojak, svježi odojak peći će se pred njim. Također, ako se želi provozati traktorom i bagijem, to će mu biti omogućeno. Isto tako, ako netko poželi recimo doći sa svoje jahte usidrene u Dubrovniku i odmoriti se u Kovačici, organizirat ćemo helikopter koji će ga pokupiti na jahti, dovesti ovdje i, kada klijet poželi, vratiti ga na jahtu – ističe brojne mogućnosti luksuznog kontinentalnog turizma naš sugovornik napominjući kako je upravo ruralni turizam još uvijek nedovoljno iskorišteni dragulj koji tek treba biti otkriven.

-Gosti ovdje imati sve što imaju u luksuznom hotelu ili vili, samo što će ovdje biti u prirodi. Sličnih priča u kontinentalnoj Hrvatskoj ima, no daleko je to od ovog nivoa. Naime, ovdje će sve biti uređeno tip-top. Sve će biti na struju, svaka soba će imati plazmu i hladnjak, a bit će ugrađeni samo najbolji materijali. Naši dizajneri sve su sjajno osmislili pa će naše vile biti skockane kao recimo one u Barceloni, Monte Carlu ili nekoj egzotičnoj zemlji. Naravno da nećemo pretjerivati u smislu zlatnih slavina, no sve će biti na vrlo visokom nivou – pojašnjava mladi Lijanović ističući kako je luksuzni turizam na obali već isfurana varijanta, no i kako obalni dio Hrvatske ne nudi toliko mogućnosti kao kontinent.

Neiskorišteni dragulj

-Gledali smo kako to rade u Istri, no sve je to u manjim gabaritima jer vi na obali ne možete dobiti raskoš, ali ni privatnost kao tu. Možete vi recimo u Dubrovniku iznajmiti luksuznu vilu, no oko nje je podignut zid iza kojeg je kamenjar. Tu gost na raspolaganju u jednom trenutku ima gotovo cijelu Bilogoru, njezine šumske i biciklističke staze, lovišta, ali i brojne druge sadržaje koje ćemo za njih pripremiti. Ipak, sve to košta pa upravo zato pucamo na strana tržišta – kaže naš sugovornik otkrivajući kako je riječ o ukupnom ulaganju od 1,2 milijuna eura. Naime, nakon što se ulaganje u poljoprivredu prije sedam godina pokazalo kao promašaj, odlučili su se okušati u turizmu.

-Podigli smo kredit, kupili cijele Cremušine, započeli priču sa stočarstvom, no onda je država 2010. godine ukinula poticaje. Imali smo 400-tinjak krava u sustavu krava-tele, 300 hektara zemlje, no tada je sve krenulo nizbrdo. Polovica krava je dobila leukozu pa smo ih morali usmrtiti, ostatak smo rasprodali, baš kao i dio zemlje. Dio zemlje još je u našem vlasništvu i trenutno smo u razmišljanjima što s tim. No priča s turizmom je sasvim drugačija. Ulažemo vlastita sredstva i ne razmišljamo na način da se ulaganje mora vratiti kroz koju godinu. Sve gradimo prije svega iz ljubavi, a kažu da kad nešto gradite iz ljubavi, to obično prijeđe u biznis. No prije svega, gradim ovo za sebe i djecu, a novac neće propasti sigurno. Ne gledam isključivo na zaradu jer ako je tako, kako kažu, Bog sve vidi pa te onda kazni na nekom drugom mjestu. Stoga idemo polako, a iako je Kovačica posve nepoznato mjesto, očekujem kako će klijenti prepoznati idilu ovog malenog bilogorskog mjesta i doći ovdje uživati u luksuzu, prirodnim ljepotama, miru, tišini i cvrkutu ptica – zaključuje Lijanović.