Što sve može prouzrokovati dječja nesmotrenost na svojoj je koži osjetila Marina Vinković iz Mišulinovca. Proteklog petka Facebookom se proširila vijest da je njezinu kćer Antoniju udario autobus i da je na mjestu preminula. Kako njezina osmašica svakodnevno putuje u školu u Bjelovar, svi su odmah povjerovali u vijest. Istog trena počeli su se na profile mahom maloljetnih osoba koje su vijest podijelile lijepiti komentari, “Strašno”, “Počivaj u miru”, a telefoni nisu prestajali zvoniti. Sva sreća da je u tom trenutku Antonija bila kod kuće. Da nije, kaže Marina, i sama bi povjerovala da se takvo što dogodilo, jer joj ne bi palo na pamet da se netko uopće može šaliti na takav račun, a kada se sjeti kakvi su sve komentari stizali i dan danas je prolazi jeza.

 Širenje panike

– Prvo nas je nazvao zet i pitao kako smo, jesmo svi dobro. Jesmo, odgovorila sam mu i ispričala kako smo baš stigli s Antonijine svečanosti u školi i da odmaramo jer smo još poslije išli rješavati potrebne dokumente za Antonijin upis u srednju školu. Tek tada mi je ispričao zašto zove. Njegovoj nevjesti je navodno prvi vijest saopćio susjed policajac, a kada je otvorila Facebook vidjela je da ondje doista piše da je Antonija stradala pod kotačima autobusa. Brže bolje je nazvala njega, a on nas. Za par minuta nazvala je učiteljica iz Antonijine škole u Bjelovaru. Kada je i ona pitala jesmo li dobro, počelo mi je biti jasno do kuda se to proširilo. Nju je obavijestio drugi učitelj i sva u šoku odmah se uhvatila telefona. Istog trena zamolila sam zeta i nevjestu da sve maknu s Facebooka, ali to je već bilo prilično kasno – priča Marina. U Mišulinovac su počeli pristizati prijatelji, susjedi, rodbina, telefoni nisu prestajali zvoniti. Na kraju se poslijepodnevni odmor pretvorio u košmarno stanje. Još i cijeli vikend morali su mnoge uvjeravati da je Antonija živa i zdrava i da se to samo netko neslano našalio.

 Nije im svejedno

– Antonija ima profil, ali za prijatelje ima samo rodbinu. I ja imam Facebook, ali se slabo njime služim. No, nakon što sam molila druge za pomoć odgonetnuli smo da je to sve poteklo od jedne Antonijine kolegice iz škole. Nisam ju kontaktirala, niti njezine roditelje, ne želim sada još dodatno komplicirati situaciju. Nadam se da joj takvo što više neće pasti na pamet, a najvažnije mi je da je moja Antonija živa i zdrava. Sada se jedino šalimo kada odlazi od kuće da se pazi autobusa. No da nam je svejedno, nije – kaže Marina.
Ova je priča još jednom potvrdila kako je izuzetno važno da roditelji kontroliraju što njihova djeca rade na internetu, posebice na društvenim mrežama, na što stručnjaci konstantno upozoravaju.