Iako je lice seoskog veseljaka iz serije teško spojivo sa službom 112 Josip Klobučar, samohrani otac troje djece iz Hercegovca, taj posao radi još od 1991. godine

-Kad slušate krikove ljudi koji su nekoga izgubili, jako je teško ostati hladnokrvan i distanciran. Stoga volim reći da je u ovom poslu najteže ne nositi ga kući kad smjena završi

Kada građani Bjelovarsko – bilogorske županije otipkaju broj 112 dobre su šanse da će im se sa druge strane javiti Slave iz hit serije Kud puklo da puklo koja ponovo obara sve rekordne gledanosti. Naime, kada ne obavlja fizičke poslove po Oštrovcu, glumac Josip Klobučar koji ga utjelovljuje, sjedi u bjelovarskom centru Državne uprave za zaštitu i spašavanje i pomaže ljudima u nevolji koje treba smiriti dok potrebna pomoć ne stigne na teren. Iako je lice seoskog veseljaka iz serije teško spojivo sa službom 112, Josip Klobučar, samohrani otac troje djece iz Hercegevca, taj posao radi još od 1991. godine. No, glumac je još duže i od prve odigrane predstave je prošlo trideset godina.

Tri desetljeća glume
-Počelo je u Pučkoj sceni u Hercegovcu i gluma je ljubav koja traje i danas. No, uloge u filmovima i serijama su došle prije desetak godina kada su nas zapazili nakon što je naša Pučka scena odigrala nekoliko predstava u Zagrebu. Počeli su me pozivati prvo kao statista u filmu Put lubenica, a kasnije su stigle i nešto već uloge u serijama Zakon ljubavi, Mamutica, Najbolje godine, Periferija city. No, uloga Slave, slobodno recimo seoskog pijanca, je prva uloga u kojoj sam dobio više prostora i mogao pokazati svoje glumačke vještine – smireno priča Josip, koji na setu provodi dosta vremena jer snimanja traju od lipnja do ožujka. Stoga je potrebno dosta planiranja kako bi se uskladili svi termini.
-Posao je posao i mora se odraditi profesionalno, no imam razumijevanja i od DUZSS-a i produkcije serije koja mi izlazi u u susret i ponekad namjesti neke scene tako da ne moram odlaziti na snimanje svaki dan. Ako je baš stiska zamijenim se sa kolegama za smjene. No, nerijetko mi dan izgleda tako da u tri ujutro ustanem, pa iz Hercegovca putujem u Zagreb na snimanje cijelog dana, te potom u Bjelovar na noćnu smjenu. No, to je moj posao koji volim raditi i želim pomagati ljudima pa ništa nije preteško – kaže Klobučar koji u svakodnevnom životu osjeća teret slave, jer svako pojavljivanje u javnosti izaziva reakcije.
Popularnost uzima danak
– Kad radim za terminalom ljudi ipak ne prepoznaju glas, ali drugačije je u javnosti. Kod kuće u Hercegovcu me ionako svi znaju, no kad prođem Bjelovarom ljudi se okreću za mnom. U očima im vidim pitanje je li to onaj glumac ili mu samo jako sliči. Najbolja su djeca koja me odmah prepoznaju i prilaze, pa to u pravilu završi fotografiranjem- smije se Josip Klobučar i dodaje kako na setu serije uvijek vlada dobra i opuštena atmosfera. Nema podjela na velike i male glumce i odnos sa etabliranim glumačkim zvijezdama koji nose seriju je prisan. Jedini problem koji je na snimanjima serija imao je kad je iz navike pospremao rekvizite nakon odrađene scene. U malim teatrima svi rade sve, no u velikim produkcijama glumci samo glume pa se na to trebalo naviknuti.

Gluma je ispušni ventil
Gluma je za popularnog Slavu i ispušni ventil jer posao u službi 112 nije lako raditi bez iskazivanja emocija što operateri moraju biti.
-Da biste pomogli čovjeku koji zove vi morate zadržati hladnu glavu, navesti ga da kaže što se dogodilo i gdje se nalazi, a to nije lako. Svi pozivi koji nam dolaze u pravilu znači da se dogodilo nešto loše. Kad slušate krikove ljudi koji su nekoga izgubili jako je teško ostati hladnokrvan i distanciran . Stoga volim reći da je u ovom poslu najteže ne nositi ga kući kad smjena završi – kaže Josip Klobučar.