U tmurnim zimskim danima kada cestama i putevima diljem naše županije vlada sivilo, a okućnice seoskih domaćinstava prekriva blato, osmijeh na lice mami dvorište obitelji Zeman iz Male Pisanice. Mnoštvo umjetnog cvijeća svih boja, umjetni patuljci i različite druge dekoracije krase obiteljsko dvorište Zemanovih pa je nemoguće proći kroz Malu Pisanicu i ne primijetiti svu raskoš ove vesele okućnice. Ovakvo bogatstvo šarenila rezultat je predanog rada i ljubavi prema lijepom domaćice Marije Zeman koja već punih 30 godina uređuje i svoju okućnicu, ali i svoj dom različitim figuricama koje kupuje gdje god stigne, a ponajviše ih donosi sa svojih putovanja u svetišta.

Raskoš boja

– U iščekivanju proljeća i lijepog vremena koje ono donosi, ja sam uredila naše dvorište kako bi bilo u punom cvatu i u ovim zimskim mjesecima. Tako je to kod nas već 30-ak godina pa se kroz svo to vrijeme puno toga skupilo. Znate, uvijek nađem nešto što mi zapne za oko pa kupim. I tako se kroz vrijeme puno toga skupilo, no nije mi žao nijedne potrošene kune jer zaista uživamo u bojama i šarenilu našeg dvorišta – kaže nam gospođa Zeman priznajući kako nema najdraži ukras, ali i kako su joj ovi zimski ipak draži od proljetnih i ljetnih budući da oko njih ima manje posla.
-Kada zatopli, zimske ukrase ćemo zamijeniti pravim cvijećem oko kojeg ipak ima više posla. Također, sada na kraju zime trebamo pobojati sve vrtne patuljke kako bismo im podarili novi sjaj, no kada podijelimo poslove, ništa nam nije teško – napominje naša sugovornica vodeći nas u svoj dom gdje se tek krije pravo carstvo malenih, ali i onih nešto većih keramičkih figurica. Gotovo da nema kvadratnog centimatra polica na kojem svoje mjesto nije pronašao neki od ukrasa koje naša domaćica pomno sakuplja.

Brisanje prašine

-Anđeli koje sam kupila na Mariji Bistrici svakako su najstariji, a s nama su dugi niz godina pa na njih posebno pazimo. Koliko točno figurica imam, teško je reći, no rekla bih da ih nikada nije dovoljno pa iako možda više nemam mjesta za nove, kada mi se neka svidi, mjesta se nađe. Ponekad se koja se razbije, no tada na njezino mjesto stiže nova – kaže gospođa Zeman priznajući kako danas ne može zamisliti svoj život u nekom sterilnom prostoru bez mnoštva ukrasa iako oni donose i zaista puno posla kada je riječ o brisanju prašine.
-Prašinu brišem triput godišnje, no kada se primim posla, mjesec dana nema pauze, a tada svaka figurica mora proći kroz ruke kako bi bile posve čista. Ponekad mi pomogne i unučad pa je puno lakše, a kada se čisti potrošimo čitavo pakiranje sredstva za pranje posuđa. Ipak, iako je posla puno, zaista uživam u ljepoti svojih figurica i ne bih ih mijenjala ni za što – zaključuje naša sugovornica.