Uz postolare i urare, obrte koji u Bjelovaru nažalost, polako, ali sigurno nestaju, svrstavaju se i krojači. Tražeći bjelovarsku krojačicu, kako ovdje volimo reći šnajdericu, prilično smo se namučili. Od devet obrta, koliko ih je prije otprilike godinu dana radilo s mašinom kao osnovnim sredstvom, postoji još sedam, ali tek dva uz uslugu popravka i prekrajanja imaju i onu šivanja. U Šenoinoj ulici uspješno šablonskim vremenima, gdje je konfekcijska roba u prvom planu, čini se odolijeva Liba Klimeš. Kaže kako ima dosta Bjelovarčanki koje još uvijek vole da se kroji po njihovoj mjeri.

Radi i za Njemačku

– Nismo svi u standardu, pa moje mušterije ne žele obilaziti puste dućane i tražiti hoće li nešto naći da im paše. Posla ima i mogu reći da nije zahtijevan. Volim to što radim, zato konačno i sjedim za mašinom već više od 20 godina. Svaki novi komad sašitog čini me sretnom, pogotovo kada vidim koliko su zadovoljne moje mušterije. Usto, često imam narudžbe za jedan ekskluzivni salon u Njemačkoj, pa se niti na zaradu ne mogu požaliti – priča izučena krojačica Liba. Doznajemo kako Bjelovarčanke prate trendove, te da je još uvijek in čipka u svim bojama. Najviše šije za žene, ali se tu i tamo nađu i kakve muške hlače. Najneobičniji komad odjeće upravo je dovršila proteklih dana.

Narudžba za kućni ogrtač

– Prvi put u svojoj karijeri nedavno sam imala narudžbu za kućni ogrtač. Jedna gospođa naišla je na materijal koji joj se svidio i poželjela je da joj sašijem takav odjevni predmet. Inače, primjećujem da više šivanim stvarima pažnju pridaju starije mušterije. Mlađe tek tu i tamo dođu za neke svečane trenutke i to opet one djevojke koje se u standardnim brojevima ne mogu naći – kaže bjelovarska krojačica. Zadovoljna je što i njezino kreatorsko umijeće dolazi do izražaja, jer, kaže, često ju sugrađanke pitaju za savjet, što bi im stajalo bolje, a što ne.
– Bjelovarčanke su sklone poslušati, ali naravno da ima i onih koje ne mogu uvjeriti pa bude po njihovom. Očito žele ostati potpuno svoje – zaključuje Liba.