Piše: Vedran Cindrić

BJELOVAR – Kristina Kostelac (27) magistra je politologije i sveučilišna specijalistica za EU fondove i projekte. No, iza njezine stručne titule krije se rijetko i iznimno zanimljivo zanimanje. Naime, Kristina nadzire izbore diljem Europe i svijeta pa je tako ova mlada Bjelovarčanka do sada nadzirala glasovanja u Gani, Zimbabveu, Nepalu, Armeniji, Ukrajini, Makedoniji i mnogim drugim zemljama.

-Sve je počelo kada sam imala samo 18 godina. Tada sam nadzirala izbore u Bjelovaru i tada su me izbori općenito zainteresirali te sam počela pozornije pratiti politiku. Uslijed toga sam nakon završene Gimnazije upisala i Fakultet političkih znanosti – započinje Kristina svoju zanimljivu priču. Kaže da je za vrijeme studija mnogo volontirala u udruzi GONG, a njezin interes je ta udruga nagradila tako što ju je poslala na trening za međunarodne promatrače izbora.

-Nakon uspješnog tečaja, vrlo brzo sam poslana na prvu međunarodnu misiju u Makedoniju. Bila sam tada još studentica i ostala sam iznenađena što sam baš ja odabrana jer je konkurencija bila velika – priča nam Kristina. Dodaje da je u Skopju stekla prva ozbiljna iskustva.

Različiti sustavi glasanja

-Na treningu za Makedoniju su nas uputili u političku situaciju u zemlji, predstavili su nam kandidate, izborni sustav, način glasovanja i kasnije smo se tako počeli pripremati za promatranje izbora u bilo kojoj zemlji gdje smo poslani jer u svakoj zemlji zna biti nešto drugačije. Na primjer, negdje se glasuje zaokruživanjem, negdje elektronski, a negdje otiskom prsta – kaže nam Kristina i pojašnjava načine promatranja izbora.

-Nekada su promatranja kratkoročna, a nekada dugoročna. Kada idem na kratkoročna, onda ostajem u toj zemlji tjedan dana, a kada su dugoročna onda i više od dva mjeseca. Tada pratimo cjelokupni proces izbora. Od pripremanja lista, izbornih jedinica, birališnih mjesta, do samih izbora i zaključavanja rezultata izbora – otkriva nam Kristina koja je nakon prve misije u Makedoniji angažirana od strane Europske mreže promatrača izbora, a potom i Europske unije koja također promatra izbore u zemljama koje su joj od interesa.

-Već sam tri puta bila u Ukrajini, a ovaj tjedan se opet vraćam u tu zemlju na promatranje izbora. Uvijek nas je dvoje u timu, i to uvijek muškarac i žena. Imala sam sreće što sam do sada uvijek imala kolege s kojima sam se dobro slagala, iako tu treba imati dosta visoku razvijenu toleranciju i razumijevanje jer kada s nekim provodiš više od dva mjeseca u stranoj i dalekoj zemlji, a prije toga ga nikada prije u životu nisi vidio, onda su tolerancija i razumijevanje jako bitne stavke – otkriva nam Kristina. Dodaje da je prva daleka i “egzotična” zemlja u kojoj je nadzirala izbore bila Gana.

Život u Zimbabveu

-Za Ganu su me obavijestili dva tjedna prije polaska, tako da uopće nije bilo vremena za pripremanje. Ali, bila sam iznimno uzbuđena dok su moji roditelji tada bili van sebe. No, sada moram reći da su mi prava potpora. Sve je to uglavnom vrlo dobro organizirano. Na aerodromu me je dočekao vozač, odsjela sam u hotelu, dobila mobitel, upoznala se kolegom koji je uvijek iz neke druge zemlje i bacili smo se na posao. Inače, puno pažnje se posvećuje sigurnosti, iako se uvijek nekada nešto može dogoditi. Recimo, moja prijateljica je dobila da nadzire izbore u Nigeriji i morala je proći područje gdje “operira” Boko Haram. To je prolazila s konvojem specijalne policije i bilo je iznimno opasno – priča nam Kristina i dodaje da svaka misija nosi svoju težinu. Kaže da je često doživljavala kulturološke šokove, poput toga da se muškarci u nekim zemljama ne rukuju sa ženama, a najemotivnije iskustvo je doživjela u Zimbabveu gdje je provela dva mjeseca.

-Tamo ljudi zaista jako teško žive, a ja sam s njima provela više od dva mjeseca. Bila sam jedina bjelkinja i svi su znali za mene, a toplo su me svuda dočekivali. Ljudi su zaista u Zimbabveu divni. No, u toj zemlju vlada veliko rasulo. Imaju najskuplje gorivo na svijetu, nedostaje vode, liječnika i lijekova, internet su im ugasili, nemaju čak ni svoju valutu, a promatrajući izborni proces na kraju sam shvatila da je bilo puno toga sumnjivog u provedbi izbora. Krajnji rezultati se nisu poklapali s onim što smo mi zabilježili i naravno da sam to sve napisala u izvješću Europskoj uniji. Vezala sam se za stanovništvo u Zimbabveu, nadam se da će se situacija promijeniti i uvijek krajičkom oka promatram tamošnju političku situaciju – emotivno nam priča Kristina koja se prisjetila i neobičnih, pa i opasnih trenutaka iz Nepala gdje stanovništvo glasa na, za nas, neobičan način.

Bomba u Nepalu

-U Nepalu imate četiri glasačka listića, a svaki je duži od pola metra, tako da je teško to nazvati listićem. Budući da je mnogo stanovništva nepismeno, na tim listićima nema imena stranaka ili političara već samo simboli stranke za koju želite glasati. Onda pečatom na kojem je znak svastike lupite u kockicu koja je označena kraj svakog simbola stranke – prepričava nam Kristina i objašnjava da znak svastike nema veze s nacizmom već starim hinduističkim znakom koji se ondje koristi, a koji je Hitler ukrao kao ideju za svoj znak s najmračnijim idejama.

-U Nepalu su jedna stranke i njihove pristaše iznimno negodovale i na kraju je na jednom biralištu na koje smo se kolega i ja spremali otići eksplodirala bomba. Na sreću, nismo tada bili tamo, iako nam je to bilo u planu – prepričava nam Kristina šokantnu priču. Također dodaje da na dan izbora prođe 10 do 15 izbornih mjesta, iako to najčešće ovisi o prometnicama koje u Africi ili nekim drugim nerazvijenijim mjestima znaju biti veliki problem.

-Volim svoj posao i drago mi je da sam sada i napredovala na višu poziciju, tako da ću sada biti i koordinatorica za izbore. Voljela bih u budućnosti otići na izbore u jugoistočnu Aziju, no korak po korak. Za sada sam iduća tri mjeseca u Kijevu.