S obzirom da Bjelovar tradicionalno nije košarkaški grad mnoge je koncem prošle godine iznenadila vijest da je kadetska selekcija Bjelovara izborila nastup u Jedinstvenoj kadetskoj ligi. Tako su se najtalentiraniji Bjelovarčani neočekivano preko noći našli u društvu momčadi poput Cibone, Cedevite, Zadra i Splita. Za one bolje upućene to nije bilo veliko iznenađenje, jer Bjelovar na čelu s Damirom Krpanom svakih nekoliko godina izbaci jednog košarkaškog ekstra talenta koji na svojim plećima nosi cijelu generaciju.

Nekada su to bila braća Zadravec, zatim Luka Božić, a najnoviji izdanak bjelovarske škole košarke je Vito Porobić. Nakon deset odigranih kola Jedinstvene kadetske lige upravo je šesnaestogodišnji Bjelovarčanin najbolji strijelac lige. U prosjeku ubacuje 31,9 koševa po utakmici. Međutim, i u drugim segmentima igre po učinku se nalazi u samom vrhu. Tako je s 5,8 asistencija drugi dodavač lige i s 10,2 skoka sedmi najbolji skakač.

Sa sjajnom statistikom jedan si od kandidata za MVP-a?

Moja statistika je manje važna. Ono što je važno su ekipne pobjede. Puno više me veseli kad nekog pobijedimo, nego kad ja zabijem trideset ili četrdeset koševa. Tako da o tituli MVP-a uopće ne razmišljam. U ligi ima još puno sjajnih košarkaša poput Prkačina iz Cibone ili dvojca Radović i Bošnjak iz Cedevite. Drago mi je da smo dobili priliku natjecati se s njima. Sada iz prve ruke možemo vidjeti gdje smo u odnosu na najbolje košarkaše našeg uzrasta iz cijele Hrvatske

Bjelovar je u sezonu ušao s pet poraza. Međutim, u sljedećih pet susreta upisao je tri pobjede i s omjerom 3/7 se nalazi na osmom mjestu. Koji je domet ove momčadi?

Više je razloga zašto smo dosta loše otvorili sezonu. Izdvojio bi dva. Prvi je izuzetno nepovoljan raspored, a drugi naše neiskustvo. Nakon tih pet poraza uspjeli smo se sabrati, došli su nešto slabiji protivnici i počeli smo pobjeđivati. Naravno da se ne možemo nositi s ekipama poput Cedevite ili Cibone koje uzimaju najbolje igrače iz cijele Hrvatske, no s drugim možemo odigrati ravnopravnu utakmicu. Pobijedili smo Dubrovnik, Pazin i Slavonski Brod, a bili smo blizu slavlja u još nekim susretima. Možda smo mogli ostvariti jednu pobjedu više, no ne trebamo se time opterećivati. Pred nama je još osam kola u kojima moramo dati maksimum. Iza nas su susreti protiv vodećih momčadi tako da u završnici sezone imamo priliku ostvariti još nekoliko pobjeda te pokušati završiti sezonu oko sredine ljestvice. Uz dobre rezultate u završnici sezone naša želja je da što više Bjelovarčana dođe na naše utakmice. Ovo je rijetka prilika da iz prve ruke na parketu vide najveće hrvatske košarkaške talente od kojih će neki sigurno jednog dana završiti u raznim euroligaškim klubovima, a možda i u NBA ligi.

Odlične igre nisu prošle nezapaženo ni kod vodećih hrvatskih klubova koji te žele u svojim redovima. Gdje ćemo te gledati sljedeće sezone?

Postoje kontakti s Cibonom i Cedevitom koji su izrazili želju da im se priključim. Moram priznati da mi se opcija s Cibonom više sviđa tako da je izgledno da ću od sljedeće sezone nastupati za njihovu juniorsku selekciju. To ne znači da ću napustiti Bjelovar. Naime, i dalje ću imati pravo nastupa za seniorsku momčad Bjelovara u Drugoj ligi Sjever. Na određeni način se moram odužiti Bjelovaru, pogotovo u sljedećoj sezoni kada ću sigurno svojim učinkom znatno više doprinijeti ekipnom uspjehu.

Tvoja košarkaška priča neodoljivo podsjeća na onu Luke Božića koji je također počeo u Bjelovaru. Trenutno je u dresu Zadra jedan od najboljih igrača ABA lige što nije loše za igrača iz grada rukometa?

S Lukom sam odličan prijatelj. On je u prvoj ekipi Bjelovara već bio daleko najbolji igrač kada sam ja počeo trenirati s njima. Od njega sam puno naučio. I dalje se tijekom ljeta družimo i zajedno treniramo. Njegovi savjeti su izuzetno korisni. Od prvog dana kada je prešao u Zagreb svi su ga podcjenjivali, a on je tamo izrastao u najboljeg igrača kluba i Prve hrvatske lige. Sada se ista priča ponavlja u Zadru. Mislim da u Bjelovaru možemo biti ponosni na njega.

Malo je poznato da si kao dječarac sa sedam ili osam godina trenirao nogomet. Kako si na kraju završio u košarci?

U to vrijeme su svi moji vršnjaci išli na nogomet tako da je nisam bio iznimka. Međutim, nije mi se svidjelo i odlučio sam se prebaciti na nešto drugo. Opcije su bile košarka ili rukomet. Bio sam neodlučan, no majka Tatjana je kazala da joj je rukomet previše grub i da je košarka za mene bolja opcija. Tako je prevagnula košarka i sada vidim da je to bila dobra odluka.

Sjajan pregled igre, šut s poludistance i prodor su se izdvojili kao tvoji najveći košarkaški aduti. No, postoje i segmenti u kojima ima još dosta mjesta za napredak?

U svoje prednosti istaknuo bi još i podatak da sam ljevak što je u sportu uvijek pozitivna stvar. U svim segmentima moram još puno napredovati, pa čak i u ovima koje ste naveli. Svjestan sam da posebno moram raditi na eksplozivnosti, skočnosti i šutu za tri poena. Tu sam nešto slabiji i zato pored momčadskih treninga dodatno radim individualno. Redovito idem i u teretanu u nastojanju da ojačam i da fizički što prije dođem na razinu seniorske košarke.

S obzirom na sjajan početak karijere sigurno si razmišljao i nešto dugoročnije. Gdje se vidiš za desetak godina?

Da budem iskren uopće nisam razmišljao tako daleko. Koncentriran sam isključivo na ovu sezonu iz koje želim izvući što više. Još nisam ni siguran gdje ću biti sljedeće sezone tako da mi se iz ove perspektive deset godina čini kao jako dugo razdoblje. Važno je da nastavim trenirati i raditi na sabi, da stalno napredujem i onda će sve drugo doći samo po sebi. Ako mogu izdvojiti neki klub za koji bi želio zaigrati bio bi to Panathinaikos i to zbog navijača koji su stvarno posebni. (mć)