Iako je Mala Pisanica nekada bila poznata po konjogojstvu pa je gotovo svaka kuća imala konja, danas je slika ovog pitoresknog mjesta posve drugačija. Tehnologija i mehanizacija učinile su svoje pa je pronaći radne konje gotovo kao pronaći iglu u plastu sijena. Ipak, još uvijek ima onih koji drže do očuvanja tradicije, a jedan od njih je Ivan Žban koji na svom imanju imaju između 10 i 15 hrvatskih hladnokrvnjaka, nekadašnjih radnih konja.

Manifestacije i mladenci

-Konje smo držali prije rata, a ponovno smo ih nabavili prije 10-ak godina. Prije svega, riječ je o velikoj ljubavi jer sam od malih nogu odrastao uz konje, a od mladosti radim s njima pa su mi nekako nedostajali na imanju. Dugo vremena su u našim krajevima bili i zanemareni, no sada je ipak bolje. Redovito odlazim na natjecanja orača, ali i na druge manifestacije, a posebno mi je drago kada mladenci biraju konje umjesto automobila za dan svog vjenčanja. Iako su takvi rijetki, i danas postoje mladi koji drže do tradicije – ponosan je Žban osvrćući se i na dio priče koji se odnosi na poticaje.
-Mi konje držimo prije svega iz ljubavi, no konji, naravno, moraju jesti pa tu u priču uskaču i poticaji, a oni su bitno manji nego nekada. Nekada su poticaji išli i do četiri tisuće kuna, a danas su tek 1500 kuna. Naime, nekada ste za kobilu dobili dvije tisuće kuna pa još toliko za ždrijebe. Danas je za ždrijebe unutar godinu dana ne dobijete ništa, a za kobilu tek 1500 kuna. No obavezni ste držati broj konja u poticaju pet godina – pojašnjava naš sugovornik koji je na Proljetnom sajmu u Gudovcu sa svojim pastuhom Vrancem osvojio prvo mjesto.

 Bez zarade

-Na takvim natjecanjima se gleda ponos konja, ali i papirnata genetika. Da bi konj postigao dobre rezultate vi s njim morate puno raditi – od jutra pa sve do večeri. To, naravno, podrazumijeva, hranjenje, ali i timarenje i pažnju. Kada gledate s financijske strane, sve to skupa dosta košta pa nekakve računice ili zarade baš i nemate, no kada odrastete uz konje i kada su oni dio vašeg života, razvije se jedan odnos ljubavi i povjerenja. Upravo zato naša županijska konjogojska udruga Bilogora broji 80-ak članova, a sve njih uz konje veže ljubav što je predivno – zaključuje naš sugovornik koji je ujedno i predsjednik upravo spomenute Udruge.