Pokušajte se sjetiti kada ste posljednji put u nekoj od čekaonica primijetili ženu koja hekla ili štrika, kako vole reći u našem kraju. Vjerojatno davno, a nekada je takav prizor bio uobičajen. Vrijeme je valjalo kratiti korisno. Mi smo sasvim slučajno uspjeli pronaći gradsku ženu koja i dana danas na taj način sebi i svojim najmilijima stvara unikatne odjevne i ukrasne predmete. Alica Stančin, majka malenog Jure te 13-godišnje Lucije i 15-godišnje Petre, uz sav svoj posao stigne tjedno iglama za pletenje stvoriti nešto novo.
– U našoj se obitelji oduvijek štrika. Gledala sam kako to radi moja majka i naučila sam. Put mi je bio malo teži jer sam ljevoruka, pa mi ona nikako nije mogla pomoći. Zbog toga danas imamo i problem što jedna drugoj rad ne možemo nastaviti – otkriva Alica. Ljubav je već prenijela i na kćer Luciju koja baš ovih dana pokušava naštrikati svoj prvi komad.
– Puno mi pomaže baka. Do sada su ona i mama same štrikale, a sada hoću i ja – vrijedna je sedmašica Lucija. Da će u svom naumu uspjeti uopće ne sumnjamo, jer ručni joj je rad u krvi – priča prva igla ženskog trojca, baka Branka Markešić. Kaže kako su zapravo njezini roditelji, i tata i mama, voljeli štrikati. No, oni su imali mašinu i nisu željeli da ona nešto na njoj pokvari, pa je ona puno godina kasnije odlučila sama se uhvatiti posla.
– Štrikam već više od deset godina, a počela sam u bolnici. Bilo mi je dosadno u krevetu samo ležati i od tada sam se očito zarazila. Sada štrikam gdje god moram čekati, a često i uz neki televizijski program koji ne iziskuje punu koncentraciju – doznajemo od gospođe Branke.