Iza sazidanog prolaza u kripti katedrale sv. Terezije Avilske krije se tek novi zid i gomila šute. Doznali su proteklih dana predstavnici Grada Bjelovara nakon što su, napokon dobivši godinama čekano dopuštenje Bjelovarsko-križevačke biskupije, krenuli, ali i završili s radovima. Umjesto mreže podzemnih tunela kojima je navodno premrežen čitav Bjelovar, dobili smo nove zidove i šutu, no to ne znači da je razotkrivena najveća bjelovarska urbana legenda, nego da su na putu do istine prepreke ipak veće nego što se očekivalo.

Ne odustaju od potrage

Naime, uz blagoslov Biskupije, a u pratnji konzervatora, djelatnika Gradskog muzeja Bjelovar i predstavnika Grada Bjelovara, građevinski radnici prije nekoliko dana izbili su zid iza sarkofaga koji bi trebao poslužiti kao biskupovo vječno počivalište. No, umjesto podzemnih hodnika, pronašli su gomilu šute i još jedan zid. Upravo ta gomila šute pokazala se problematičnom, jer može značiti da služi kao potpora. Uklanjanjem bi postojala opasnost da se naruši statika pa je nastavak rada odgođen na neodređeno vrijeme.

– Ne odustajemo od daljnje potrage, ali sada je očito da ćemo se morati mnogo jače pripremiti. Sastat ćemo se sa stručnjacima kako bismo vidjeli što nam je dalje činiti. Mogućnosti je nekoliko, od toga da ispitamo kako nastaviti građevinske radove, do toga da se angažiramo u pronalasku adekvatne dokumentacije o sâmoj izgradnji Bjelovara – pojašnjava prof. Valna Bastijančić Erjavec, dogradonačelnica za društvene djelatnosti. Određena dokumentacija naravno da postoji, no nije dovoljno precizna. Primjerice, postoje nacrti katedrale, ali na njima se ne nalazi kripta, pojašnjava dogradonačelnica. Trag vodi do Graza, postoje indicije da bi se tamo mogli pronaći dokumenti koji bi, ako bi bili dovoljno precizni, Gradu mogli uštedjeti velik novac za građevinske radove.

Kroz tunel na vješala

Mrežu podzemnih tunela u Bjelovaru proučavali su mnogi Bjelovarčani, među ostalim i Dubravko Adamović, aktualni ravnatelj Kulturnog i multimedijskog centra Bjelovar. Proučavajući povijest vojnih gradova, među ostalim i Bjelovara, dođao je do saznanja da su podzemni tuneli građeni u vrijeme izgradnje sâmog grada, što je bila uobičajena praksa.

– Svaki vojni grad imao je podzemne tunele koji su služili vojsci za određene potrebe. Kod Bjelovara je zanimljivo i da su tuneli vodili prema vješalima. Jedna su bila smještena u Vukovarskoj ulici, iza groblja sv. Andrije na cesti prema Đurđevcu, a druga ispod vojarne Bilogora, otprilike tamo gdje je Petrolova benzinska crpka – govori Adamović dodajući kako su Bjelovarčani u vrijeme carice Marije Terezije na vješalima znali završiti čak i ako su tvrdoglavo Bjelovar nazivali Bjelovarom, a ne Novim Varaždinom kako je ona propisala.

Vješala su bila javna, pojašnjava Adamović, u smislu da nisu bila ograđena pa se smaknuća nisu mogla obavljati u punoj tajnosti. Stoga su se osuđenici na njih dovodili upravno kroz podzemne tunele. Ulazi u većinu tih tunela danas su sazidani, a mnogi od njih otkriveni su potpuno slučajno. Valja napomenuti i kako su Bjelovarčani po pitanju podzemnih tunela dosta podijeljeni, odnosno da dobar dio naših sugrađana uopće ne vjeruje u njihovo postojanje. Razlog tomu gradske su (potpuno profulane) priče o postojanju tunela na Trgu hrvatskih branitelja pored dječjeg igrališta. Do tog mjesta, naime, nikada nisu vodili gradski podzemni tuneli.