Zimske paraolimpijske igre u Južnoj Koreji držati će se u ožujku 2018. godine i već sada se zna da će Hrvatska na tom prestižnom svjetskom natjecanju imati svog predstavnika. To je mladi Josip Zima, 30 godišnji paraplegičar koji već duži niz godina živu u Bjelovara, a inače je iz Grubišnog Polja. Ovaj izuzetno uporni sportaš norme za olimpijske igre izborio je prošle zime, a kuriozitet je u tome što se paraolimpijskim Nordijskim skijanjem bavi tek nešto više od godine dana.

NA REHABILITACIJI ZAVOLIO SKIJANJE

Priča oko Josipa Zime i njegovog skijanja prilično je interesantna. Počinje tragično, gotovo nevjerojatno i s banalnim događajem. Naime, Josip je s prijateljima slavio svoje momačko veće. Slavlje se po prilično otegnulo i prešlo u onu drugu krajnost u kojoj je vrlo teško donositi smislene zaključke. Društvo se razišlo, a Josip je zaspao i to je zadnjeg čega se sjeća. U snu je pao s balkona i tu počinje njegova borba za život. Do paraskijanja došao je za vrijeme rehabilitacije u Daruvarskim toplicama gdje se je upoznao s ocem svog prijatelja koji inače ide na skijanje s osobama s invaliditetom. Nakon razgovora i testiranja koja su bila više nego dobra, a pogotovo nakon treninga na snijegu u Austriji zaljubio se u skijanje i nakon toga za Josipa više nije bilo povratka.

PRVI NASTUP U STILU BOB POSADE JAMAJKE

Skijanje za invalide paraplegičare vrlo je zahtjevno, pogotovo za sportaša koji u Bjelovaru nema pravu zimu, nema kvalitetni snijeg, nema skijašku stazu, a pored toga, pa kakve su to skije koje koriste paraplegičari.
– Skije su u stvari “bob” jer radi se o sjedištu na koji se zakače skije – pojasnio je Josip Zima koji se je ujedno sjetio svog prvog skijaškog nastupa – Moja prva utrka, moje skijaško vatreno krštenje, bilo je u siječnju ove godine na svjetskom prvenstvu u Ukrajini gdje sam i izborio normu za Olimpijske igre. Bilo je izuzetno naporno, gotovo neizdrživo, ali prije svega i komično. Izgledali smo kao bob posada Jamajke na Olimpijadi 1988. u Calgaryu. Sve nam je to bilo čudno, nesvakidašnje i o tom skijanju tada baš ništa nismo znali. Imao sam iznajmljeni bob, a nismo ni znali da su na tom bobu amaterske skije, odjeća mi je bila za alpsko skijanje i nedostajala mi je jedino vaterpolo kapica na glavi da priča bude kompletno komična. Međutim, usprkos svemu uspio sam završiti utrku i s time sam postao prvi Hrvat invalid koji je završio jednu Nordijsku skijašku utrku.

Osim mojih tehničkih nedostatak ta utrka na pet kilometara bila je prilično teška i zbog nenormalnih uvjeta trebala je biti odgođena. Naime, pred sami start utrke počela je snježna oluja i temperature je pala na -25 stupnjeva, a i puhao je vjetar u prsa od 80 kilometera na sat. No, nisam ni pomislio na odustajanje. Tada sam bio jedini skijaš u paraolimpijskoj reprezentaciji, dok nas već sad ima troje. No, ja sam jedini ostvario normu za Olimpijske igre koje će se tokom ožujka slijedeće godine održati u južnoj Koreji.

Trener Ivan Šola i Josip Zima svakodnevo treniraju i pripremaju se u teretani Dado gym i kod trenera Šole u garaži, gdje su improvizirali “skijalište” i postavili spravu koja simulira nordijsko skijanje. Zima medalju u skijanju još nema jer, kako kaže, poprilično je još zelen u tom sportu. Naime, najbolji rezultati u Nordijskom paraolimpijskom skijanju postižu se oko 35 godine života i tek nakon minimalno desetak godina treninga, što dovoljno govori kako se Zima još moram strpjeti do prve medalje.

SVE OSIM ZADNJEG MJESTA RAVNO JE OSVAJANJU MEDALJE

Nastup na Olimpijskim igrama kruna je karijere i nagrada za sav uloženi trud. Međutim, osvajanje medalje ipak je san svakog sportaša. No, Zima još ne razmišlja tako daleko.

– Prije svega, bio bi strašno zadovoljan da utrku završim u nekom svom očekivanom vremenu, ali i da iza sebe ostavim barem dva – tri skijaša. Nastup na Olimpijskim igrama u Južnoj Koreji biti će moje prvo pravo natjecanje, a pored toga trener Šola i ja vrlo smo kratko u svemu tome tako da nemamo pravo očekivati nešto puno više. Svaki bolji rezultat i bilo koje više osvojeno mjesto za mene bilo bi ravno osvajanju medalje – naglasio je bjelovarski skijaški parolimpijac koji je u trenerovoj garaži nastavio sa simuliranim skijanjem.