U trenutku kada sam mu dao pušku u ruke, drug Tito je briznuo u plač poput malog djeteta. Jednostavno nije mogao suspregnuti suze–prisjeća se Nikola Diebalo, 81–godišnjak koji je zahvaljujući zanimanju puškara u dva navrata imao čast upoznati Josipa Broza Tita. Njegova priča s Titom, tvrdi Diebalo, započela je sredinom 70–ih godina kada se glas o njegovoj vještini izrade, popravka i ‘upucavanja’ pušaka pronio izvan bjelovarskog kraja. Kako je u to vrijeme radio i kao lovočuvar na području Velike Pisanice, pružila mu se prilika da posjeti Brijune.
Povezao ih lov
-Za vrijeme mog posjeta Brijunima ondje je boravio i drug Tito. Netko me tada upitao; ‘Želiš li upoznati maršala?’, na što sam bez zadrške ‘ispalio’ da želim. Nešto kasnije istog dana rukovao sam se s legendarnim Titom, te s njime u društvu proveo nekoliko dana. Neprestano smo se družili i razgovarali o svemu, a najviše su nas povezale priče o lovu. Sjećam se da mi je Tito prepričavao svoje dogodovštine iz raznih lovišta na kojima je bio, a ja sam mu se svidio jer sam po struci bio puškar i lovočuvar koji se, između ostalog, u slobodno vrijeme bavio i lovom. Ujedno, mislim da smo se brzo ‘našli’ jer smo obje bili radni ljudi. U jednom trenutku me upitao bi li mu mogao izraditi pušku–priča Diebalo.
‘Svaka ti čast’
Nekoliko mjeseci kasnije, kaže Diebalo, puška je bila završena, a taj unikat, kaže, vjerojatno i danas krasi bogati kolekciju lovačkog oružja koju je za svog života prikupio bivši državnik.
-Nakon što sam izradio karabin, javio sam u Beograd da krećem prema Titu. Odbio sam policijsku pratnju koja mi je bila ponuđena. Sjeo sam u autobus i krenuo put Bijelog dvora, nekadašnje rezidencije u kojoj je Tito često boravio. Pri dolasku osiguranje me pomno pretražilo, a tada je stigao Tito. Čim me ugledao, na licu mu se raširio osmijeh. Karabin je razgledavao nekoliko minuta, a tada me pogledao u oči i rekao; ‘Svaka ti čast’ i potom se rasplakao–priča Diebalo, te dodaje kako je ta epizoda trajala svega nekoliko minuta, no druženje s Titom odužilo se na nekoliko dana.
-Barem tri dana sam ostao u Beogradu i, vjerovali ili ne, morao sam pobjeći u Bjelovar. Toliko sam se svidio Titu da je me nije pustio kući i da sam htio mogao sam ostati nekoliko mjeseci–kaže nekadašnji puškar.
Kundak od orahovine
Nažalost, Diebalo više ne posjeduje ni jednu fotografiju s Titom i kaže kako su se takve uspomene izgubile tijekom godina. Za karabin koji je izradio u tadašnje vrijeme za Tita, kaže, bio je jedan od najboljih u bivšoj ‘Jugi’.
-Mjesecima sam ga detaljno izrađivao. Cijev sam dao izliti u jednoj poznatoj tvornici, a kundak sam izradio od orahovine. Na puški sam napravio nekoliko detalja koje ne želim otkriti jer ju upravo to čini unikatnom. Danas kada se sjetim maršala, mogu reći kako je bio najprizemnija osoba koju sam ikada upoznao. Bio je običan mali Zagorec i susret s njim ću pamtiti dok god sam živ–kazao je Diebalo.