BJELOVAR – Bjelovarska povijest obilježena je nizom zanimljivih detalja od kojih bi poneki, da se zaista i nisu dogodili, mogli postati legendama. U ovu kategoriju se ponajprije ubraja podatak prema kojem je bjelovarski fotograf Savić automobilom vozio gradskim ulicama 1901., dok su istodobno u mnogim kućama „svijetlile“ petrolejska lampe!?

No, ovaj paradoks ima svoj nastavak jer je naš grad samo nekoliko godina kasnije zahvaljujući pojedinim članovima gradskog zastupstva jednostavno „dao otkaz“ električnoj energiji, koja je postajala svjetskim trendom i 1908. godine uveo plin. Trebalo je podosta godina kako bi se konačno shvatila, ne samo počinjena greška, već i rasplelo klupko kojekakvih sumnjivih aranžmana s jednom austrijskom tvrtkom, pa je tako prva bjelovarska električna žarulja zasvijetlila tek u siječnju 1938., dok je primjerice Duga Resa uvela struju još 1884. Pregršt je i drugih detalja iz svakodnevnog života po kojima je Bjelovar bio „poseban“, koji bi možda mogli naći svoje mjesto u nekoj posebnoj rubrici, da nije mitova i legendi koji još i dandanas žive. Na toj ljestvici visoko mjesto pripada pričama o podzemnim tunelima kojima je navodno isprepleten čitav grad i koji su svojedobno postali zanimljivi i zbog mogućeg snaženja turizma jer, teško je zamisliti iole znatiželjnijeg posjetitelja koji bi propustio šetnju tajanstvenim hodnicima na čijim zidovima baklje osvjetljavaju put prema pojedinim dijelovima grada.

Podzemne staze

Tako neke od „uvjerljivih“ priča o njihovu postojanju ishodištem drže danas katedralnu crkvu sv. Terezije Avilske od koje navodno vodi podzemni prolaz prema paviljonu, potom do zgrade današnje gradske uprave i ispod Trga hrvatskih branitelja do Vojnovića. Prema nekim drugim tvrdnjama, s paviljonom je podzemnim prolazom bila povezana i zgrada „starog zatvora“, odnosno konjušnice na uglu Trumbićeve i Ulice Matice hrvatske, koji se nastavlja do groblja sv. Andrije i završava u podrumu tamošnje kapelice sv. Križa.

Istodobno, splet podzemnih putova veže se i uz nekadašnju Filipović kasarnu na čijem je mjestu stambeni blok današnjeg Mihanovićevog naselja, ali tijekom njegove gradnje nije pronađeno ništa što bi ukazivalo na postojanja takvih prolaza. Doduše, unutar ovog dijela lokalne povijesti ne manjkaju i nagađanja o međusobnoj podzemnoj povezanosti pojedinih ulica, posebice onih u središtu grada, ali kako god mnogi bili uvjereni u istinitost ovih priča, do sada nije otkriveno ništa novo. No, muzejski savjetnik dr.sc. Goran Jakovljević će kazati kako ima podosta elemenata za daljnja istraživanja, pri čemu iznosi zanimljiv detalj koji je potvrdio nekadašnji bjelovarski dipl. inž. građevine, pokojni Velimir Anđelić.

Dio kripte u katedrali sv. Terezije Avilske

Radnici upali u rupu

-Spomenuo je slučaj gradnje vodovodnog postrojenja pokraj paviljona kada su radnici iznenada upali u duboku „boltanu“ rupu. Ako povežemo ovu priču s onim sto se može vidjeti u kripti, to bi mogao biti tunelski pravac o kojem se priča, ali i nadalje sve ostaje na razini spekulacija. Jedino što je za sada konkretno su imena nekadašnjih bjelovarskih mladića, urezana na zidovima kripte, što potvrđuje da su u prvim poratnim godinama znali kako ući u taj prostor, pri čemu je jedno od prepoznatljivih i ono Bože Wagnera, a budući da su tadašnjem župniku vjerojatno dozlogrdili takvi posjeti, taj dio je jednostavno zazidan. Međutim, gledajući položaj u kripti, nudi se i solucija kako nije riječ o hodniku, već nečemu građenom po sustavu katakombe. Naime, u kripti postoje i vidljivi položaji gdje su sahranjivani pokojnici, bjelovarski časnici, i to bi mogao biti dio kompleksa pokapanja unutar crkve – kaže Jakovljević.

S druge pak strane, priče kako su hodnici imali namjenu skloništa pred navalama osvajača, po Jakovljeviću, imaju svoje povijesno utemeljenje, što potkrepljuje i konkretnim podacima.

Podzemna skloništa

-To bi bilo logično sa srednjovjekovnog aspekta jer, kada je sagrađen, Bjelovar je izgledao ponešto drugačije. Bio je klasična srednjovjekovna utvrda koja je imala i podzemni sustav, koji nije tipičan samo za Bjelovar, nego i druge slične gradove čime se onima unutar utvrde u slučaju opasnosti trebalo omogućiti sigurno sklonište gdje su mogli boraviti neko vrijeme. Gledajući s tog aspekta, prethodna tvrdnja u tom slučaju ima povijesnu težinu i podlogu, ali kada bi na području grada pronašli samo jedan krak ovog sustava, tada bi sve postalo jasnije. Bilo bi dobro kada bi Bjelovar dobio jednu ovakvu turističku atrakciju, ali ozbiljnija istraživanja zahtijevaju i značajna novčana ulaganja pa je tek za očekivati neke nove poteze u konačnom rješenju misterije bjelovarskih podzemnih hodnika čije je postojanje još uvijek samo u sferi nagađanja – dodaje Jakovljević.

Put na vješala

Kako je u jednom od ranijih tekstova o istoj tematici pisao i Bjelovarac.hr, mrežu podzemnih tunela u Bjelovaru proučavali su mnogi Bjelovarčani, među ostalima i akademski slikar i donedavni ravnatelj Kulturnog i multimedijskog centra Bjelovar Dubravko Adamović. Tako je, primjerice, došao do saznanja da su podzemni tuneli građeni u vrijeme izgradnje samog grada, što je bila uobičajena praksa, otkrivajući pri tome i još jedan malo poznati detalj.

Svaki vojni grad imao je podzemne tunele koji su služili vojsci za određene potrebe. Kod Bjelovara je zanimljivo i da su tuneli vodili prema vješalima. Jedna su bila smještena u Vukovarskoj ulici, iza groblja sv. Andrije, na cesti prema Đurđevcu, a druga ispod vojarne Bilogora, otprilike tamo gdje je Petrolova benzinska crpka – kazao je tada Adamović, dodajući kako su Bjelovarčani u vrijeme carice Marije Terezije na vješalima znali završiti čak i ako su tvrdoglavo Bjelovar nazivali Bjelovarom, a ne Novim Varaždinom, kako je ona propisala.

Tajnovita“ skloništa

Ako je postojanje podzemnih tunela gotovo neiscrpna tema u okviru koje valja očekivati niz suprotstavljenih mišljenja, nešto slično se događalo i s izbočinom u dijelu dječjeg igrališta na Trgu hrvatskih branitelja. Taj je brežuljak zimi bio idealno sanjkalište, a za ljetnih mjeseci pravi izazov za „male planinare“, ali zajedno s dječjom bezbrižnošću godinama se ponavljala priča o njegovoj tajnovitoj unutrašnjosti. Sve je to golicalo maštu pa su se vremenom počela pojavljivati i nagađanja prema kojima se pod zemljom još uvijek nalazi oružje i sanduci s muncijom te da i taj dio ima poveznicu s podzemnim hodnicima pa je tako rođena još jedna urbana legenda. A ustvari, riječ je o skloništu izgrađenom u vrijeme Drugog svjetskog rata, najvjerojatnije 1943., kada je i Bjelovar bio u opasnosti od napada iz zraka, a njegova unutrašnjost, na razočarenje mnogih avanturista je – prazna. Kao i u slučaju drugog skloništa koje se nalazilo uz nekadašnji industrijski kolosijek u blizini jednog trgovačkog centra, koje je, kako su pojedine generacije klinaca odrastale, polako tonuo u zaborav.