Imati stado od otprilike 1250 do 1500 ovaca sigurno je velika obaveza i ogroman posao. Ipak, sve ovce su bez ikakvog problema uvijek na broju članovima obitelji Pranješ iz Markovca pokraj Daruvara. Otkako su u Hrvatsku doselili 1992. godine iz Bosne zbog ratnih događanja, svoj posao razvijaju i od njega žive.

 Nije požalio

– I moj pradjed, i moj djed i moj otac, svi su se bavili ovčarstvom. To je obiteljska tradicija koja vam na neki način diktira životne okolnosti. Pokušao sam ja raditi i u Sloveniji, radio sam i u Njemačkoj, ali sam se svejedno opet vratio na ovčarstvo. Trenutno smo najveći proizvođači ovčjeg mlijeka u Hrvatskoj s prosječnom godišnjom proizvodnjom od oko 80 tisuća litara. Imamo oko 600 jutara svoje zemlje, a mogu reći da smo u ovom selu vlasnici 85 posto zemljišta – prepričava svoju životnu preokupaciju Ivo Pranješ. Prisjeća se kako je tih ratnih godina razmišljao o tome da se s obitelji skrasi negdje oko Karlovca, no kada je sve pomno pregledao shvatio je da tamošnja trava nije dovoljno kvalitetna za ishranu ovaca. Odlučio se tada, kaže, za Daruvar, i nije požalio.

– Trava je ovdje kvalitetna i životinje imaju dobru ispašu. Brinem se da im osiguram i sve ostale žitarice koje su potrebne za ishranu, a danas imam već uhodanu prodaju janjadi, dok mlijeko predajemo Vindiji. Cijena s premijama i svim ostalim dodacima na kraju ispadne oko deset kuna po litri, a u sezoni mužnje muzemo oko 800 ovaca – prezentira Pranješ svoje gospodarstvo. Dodaje kako se brinu da ovce uvijek budu zdrave, a sami se brinu i da im njihove ovce uvijek osiguraju kvalitetan pomladak.

Pokret uha

– Ovca je vrlo inteligentna životinja i treba ju moći razumjeti. Znam da će neki reći da nema velikog umijeća u tome, no čuvati ovce uistinu nije lako. Zapravo, za to treba imati osjećaj. Jer, naše su ovce slobodne na ispaši, a samo dobar pastir znat će prepoznati kada je ovca bolesna ili kada se u stadu nešto neobično događa. Ima li kakav zdravstveni problem ovca će vam, primjerice, signalizirati, pokretom uha. Malo je ljudi koji to primjećuju i malo je onih koji će to znati prepoznati – otkriva Pranješ napominjući kako su njegove ovce raspoređene u dva stada. Kako bi bio siguran i da divlje svinje ne uznemiruju ovce, ali i ne uništavaju polja i livade, ovaj daruvarski ovčar otišao je korak dalje pa odlučio polja i ograditi. Ne vrijedi mu, kaže, u daruvarskoj divljini boriti se sa svinjama niti na koji drugi način osim ogradom. (ap)