Iako će Deklaracija o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske uskoro proslaviti 26. obljetnicu, povrat imovine koju su nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirali komunisti bivšim vlasnicima još uvijek je poprilično daleko od završetka. Primjerice, jedan od poznatijih bjelovarskih slučajeva, onaj bolničkog parkirališta u Bjelovaru, još uvijek nije pravomoćno okončan, iako je u procesu već 20-ak godina. Podsjetimo, bjelovarska rimokatolička župa Sv. Antuna Padovanskog traži povrat zemljišta oduzetog bez naknade za vrijeme Jugoslavije, a na kojemu je danas bolničko parkiralište.

 Franjevci čekaju pravomoćno rješenje

– Predmet povrata oduzete imovine crkve Sv. Antuna Padovanskog koji se odnosi na građevinsko zemljište, (parkiralište) nije pravomoćno riješen i nalazi se povodom žalbe na drugostupanjskom postupku u Ministarstvu pravosuđa u Zagrebu – najsvježija je informacija iz Ureda državne uprave Bjelovarsko-bilogorske županije.

Prema neslužbenim informacijama, franjevcima su u ime obeštećenja nuđena zamjenska zemljišta, no oni nisu prihvatili nijednu od tih navodnih ponuda, nego i dalje inzistiraju da im se vrati upravo parkiralište koje je inače u vlasništvu Opće bolnice Bjelovar, a njime od 2002. godine upravlja bjelovarski Komunalac. Djelatnici Opće bolnice, ali i Doma zdravlja, imaju pravo na povlaštene mjesečne karte, ali i 20 posto prihoda koje Komunalac ostvaruje putem naplate parkiranja.

Vrijedi spomenuti i da su u Uredu državne uprave Bjelovarsko-bilogorske županije koji uključuje područje Bjelovara, Ispostave Daruvar, Čazmu, Garešnicu i Grubišno Polje zaprimili ukupno 718 zahtjeva za povrat nacionalizirane imovine.

– Do danas je riješeno 650 predmeta, a ostalo je u radu 68 predmeta. Od tih 68 predmeta, u 12 predmeta su podnesene žalbe i pokrenuto je šest upravnih sporova, pa postupci još ne mogu postati pravomoćni. U pojedinim predmetima su donesena djelomična rješenja jer su predlagatelji izabrali za oduzeto poljoprivredno zemljište zamjensko zemljište, ali ovo upravno tijelo može sklopiti nagodbu s strankama, kad stranka dobije od Agencije za poljoprivredno zemljište popis poljoprivrednog zemljišta koji mogu dobiti u zamjenu za oduzeto zemljište – odgovorili su na naš upit iz UDU-a.

 Braći Wolf nije pomogao ni staž u partizanima

Zahtjeve su mogli podnositi državljani RH, ali i stranci. Među njima je na ovom području najpoznatija Myrjam Wolkoon, koja je uz Vladu Bukača jedina nasljednica Dragutina Wolfa, osnivača Koestlina. Pravosudna bitka za naknadu imovine u njezinom slučaju trajala je 14 godina, a završena je 2011. godine. Ona je pak kazala kako je dobila tek mrvice uspješne tvrtke koju je prije stotinjak godina pokrenuo njezin pradjed Dragutin, ali i dodala kako u Europi još uvijek postoji nekoliko zemalja koje ne samo da nisu dovršile, nego nisu ni započele proces povrata nacionalizirane imovine. Myrjam, inače rođena Izraelka, veći dio naknade dobila je u dionicama Koestlina, a manji u novcu.

– Najgore mi je bilo s hrvatskom birokracijom. Svojedobno sam živjela u kibucu, a u kibucima ne postoje ulice i kućni brojevi, što je hrvatskim birokratima bio skoro nerješiv problem. Najmanje pet puta sam iznova išla sve objašnjavati. Da se razumijemo, i u Izrealu je birokracija intertna i troma – izjavila je svojedobno Myram za bjelovarske novine. Vrijedi spomenuti i kako su komunističke vlasti obitelji Wolf oduzele Koestlin, iako su se sinovi Dragutina Wolfa, Otto i Slavko, borili na strani partizana.

– Moj djed Otto bio je jedan od najbogatijih Bjelovarčana. Prvi je imao vlastiti automobil, a naša kuća u Šenoinoj ulici, gdje je ujedno bila i tvornica, bila je među najljepše uređenim kućama u Bjelovaru, puna perzijskih tepiha i ostalih lijepih stvari, a onda smo preko noći praktički ostali bez ičega. Kuću su prvo opljačkali Nijemci tijekom okupacije, a nakon toga 1947. godine oduzeli su je komunisti, zajedno s tvornicom – kazala je Myrjam koju u Bjelovaru zovu Mikica. Obitelj Wolf Hrvatsku je zamijenila Izraelom 1949. godine.