Još 1998. godine Marijan Haistor u Dišniku nedaleko od Garešnice zasadio je prvih 200 stabala oraha. Šumar po struci, odlučio je iskoristiti vlastito znanje i iskustvo te se okušati u proizvodnji stabala od kojih će jednoga dana nastati najkvalitetnija i iznimno skupa drvna građa. Kad su mu se prije nekoliko godina rodile unučice Leona i Eva, odlučio je proširiti proizvodnju kako bi, kaže, njima osigurao bezbrižnu budućnost.

-U Dišniku sam kupio imanje koje je u potpunosti bilo zaraslo u šikaru i drač. Vlastitim rukama zam čistio komad po komad zemlje i sadio nova stabla. Onda sam polako počeo kupovati još zemlje i proširivati proizvodnju. Danas tako na šest hektara imam 1200 stabala u ekološkom uzgoju – priča nam Haistor, dodajući kako tu ne planira stati već mu je želja nastaviti sa širenjem. Sav sadni materijal sam je proizveo.

 Šteta od mraza

-Sve je počelo s velikim domaćim orahom u dvorištu naše obiteljske kuće. Proizvodnja sadnica je relativno jednostavna. Plod oraha zasadi se u zemlji i za godinu dana izraste u sadnicu. Svaki naš orah nastao je na taj način – priča nam naš sugovornik, dodajući kako je na ovaj način siguran da ima kvalitetan proizvod. Iako je krajnji cilj proizvodnja drveta, dok orasi ne izrastu u stabla koja će biti pretvorena u vrhunsku građu, Haistori se nadaju zaradi na prodaji njihova ploda.

-Kako je većina stabala još uvijek mlada, nemamo puni urod. Ove godine nadamo se obrati četiri tone. Bilo bi toga još više, ali nedavno mraz je nanio određenu štetu. No, još gore je bilo prošle godine, kada su stradala gotovo sva stabla. Klima se u potpunosti promijenila. Eto, sve do prošlog proljeća, na našem području sigurno 20 godina nije bilo jakog mraza, a sad nas nam je već drugu godinu za redom uništio voćke – priča Haistor. Iako je prošle godine podnio zahtjev za odštetu, nije dobio niti lipe. Slično su, kaže, prošli i drugi voćari s garešničkog područja. Većina njih tako se više i ne uzda u pomoć s viših instanci. Sa sigurnošću mogu računati tek na poticaje. Oni za orahe u ekološkoj proizvodnji iznose oko tisuću eura po hektaru.

 Stroga pravila

-S obzirom da smo se opredijelili za ekološku proizvodnju, moramo se strogo držati određenih pravila. Dok su maleni, orahe moramo okopavati, a sada moramo obaviti dvije košnje, jednu do 16. lipnja, a drugu do 15. rujna. U međuvremenu među stablima nije dozvoljeno kositi zbog rojenja zaštićenog plavog leptira – priča Haistor. K tome, za zaštitu se smiju korisiti samo posebna ekološka sredstva, baš kao i za gnojenje.

-Čak i kod gnojenja stajskim gnojivom, to mora biti gnojivo s ekoloških farmi. Drugim riječima, gnojivo životinja koje nisu trenirane antibioticima i sličnim lijekovima – pojašnjava naš sugovornik.
S obzirom da orasi svake godine daju sve više ploda, Haistor i dvojica sinova koji mu pomažu na OPG-u sve intenzivije razmišljaju o nabavci mehanizacije za skupljanje i obradu ploda. Ove su se godine planirali prijaviti na mjeru 4.1.1., no kako nemaju zaposlnih unutar OPG-a, nisu mogli konkurirati za europski novac.

-Riječ je o vrlo skupoj mehanizaciji, no vjerujem kako ćemo pronaći način da je nabavimo. Za sada beremo ručno, a sav urod uspijemo prodati na kućnom pragu – zaključuje Haistor.

S.T. Martan