Ured za međunarodnu suradnju Veleučilišta u Bjelovaru proteklog je utorka priredio info dan za sve svoje studente koji su htjeli znati više o projektu mobilnosti koje im nudi taj fakultet. Koje su mogućnosti ERASMUS + programa, kako izraditi uspješnu prijavu te zašto je sudjelovanje u mobilnosti najbolja odluka koju student može donijeti tijekom studiranja, tek su neka od pitanja na koja je mnogim mladim ljudima, uz ostale, odgovore ponudila i Ivana Jurković, ERASMUS koordinatorica VUB-a. No, najvrednija su bila iskustva studenata koji su već sudjelovali u programu mobilnosti.

– ERASMUS + smo uveli 2014. godine i ciklus projekata koje taj program obuhvaća traje do 2020. godine. Osim njega na Veleučilištu surađujemo i s ENNE-om, Europskim udruženjem sestrinskih studija na razini Europe koje ima 12 članica i svake godine Veleučilište financira za nekoliko studenata i jednog ili više nastavnika jednotjedni boravak na intenzivnom programu razmjene u sestrinstvu. Na godišnjoj razini u ERASMUSU govorimo o 40 mobilnosti, a u ENNE-u 20 – ponosna je Jurković na dosege Veleučilišta.

Koliki su, dovoljno govori činjenica da su do sada dobivali projekte vrijedne godišnje između osam i 13 tisuća eura, a ove godine su ostvarili onaj vrijedan čak 47 tisuća eura. Usporediti svoju struku u Hrvatskoj s onom u drugim zemljama, slažu se pak sudionici mobilnosti, najveća je vrijednost programa. I nastavni kadar tu je itekako na dobitku. Upravo se iz Finske vratila Ksenija Eljuga, nastavnica i predavačica na Studiju sestrinstva.

– Vidjeli smo kako funkcionira njihov, u Europi najbolji obrazovni sustav. Počevši od samog izgleda i želje da na fakultetu provodiš 24 sata jer izgleda kao da si neprestano u svom dnevnom boravku, do za nas futurističkih dosega gdje vas na ulazu dočekuje robot koji odgovara na vaša pitanja – još je pod dojmom Eljuga, koja je posebno ponosna jer su u Finskoj od svih najviše hvalili naše studente. Među zaslužnima za to su Tomislav Krejčir i Mihaela Slavujac.

– Tamo medicinske sestre više komuniciraju s pacijentima jer njegu obavlja pomoćno osoblje – primijetio je Tomislav, dok Mihaela ističe opremljenost praktikuma.

– Imaju simulaciju staračkog doma, sa svim sobama, a njihove lutke odgovaraju na pitanja. Njihove simulirajuće operacijske sale bolje su opremljene nego naše stvarne – oduševljena je Mihaela. No, s druge strane, mobilnosti i upoznavanja kolega iz drugih zemalja ove je mlade ljude dovela do spoznaje da smo u nekim stvarima u Hrvatskoj napredniji od, primjerice, Engleza.

– Dobri smo u provođenju sestrinske dokumentacije. Primjerice, bolji smo od Engleza koji još uvijek nemaju e-zdravstvenu njegu i sve još pišu s olovkom – ističe Eljuga. Prošle godine s dragocjenim iskustvima iz Barcelone vratila se još jedna nastavnica predavačica na VUB-u Tamara Salaj.

Njezin je pak zaključak da vani razne medicinske struke više surađuju nego kod nas. Tromjesečnu stručnu praksu, zahvaljujući bjelovarskom fakultetu u Barceloni je pak tijekom prošle godine kao studentica 3. godine provela Andrea Čeh.

– Radila sam svaki drugi dan po 12 sati na odjelu za opekotine, modernoj bolničkoj jedinici i prošla sam sve faze posla od hitne do operacijske sale – priča Andrea. Dragocjeno strano iskustvo stekla je i studentica 3. godine mehatronike Marija Lovreković. Ona je pak dva mjeseca provela na stručnoj praksi na jednom ljubljanskom znanstvenom institutu i jedina joj je želja što prije ponoviti to iskustvo.