Često smo, govoreći o slobodnom vremenu mladih generacija, skloni kazati kako ga najviše provode na Facebooku i drugim društvenim mrežama, što često prelazi i u negativan stav prema ovim modernim internetskim dostignućima. Društvene mreže su jednostavno postale svakodnevnom komunikacijskom potrebom u koju se uključuje i sve više starijih koje je ovaj dio tehnološke revolucije zahvatio u nešto „zrelijim“godinama. Tako već unazad desetak godina, prva jutarnja kava današnje umirovljenice i nekadašnje direktorice Centra za socijalnu skrb Nade Pirin počinje otvaranjem Facebook stranice, što je postalo neizostavnim dnevnim ritualom.

Prva iskustva

-S prvim računalom sam se susrela 1999. u Uredu za prognanike i izbjeglice, a te sprave s malim crno-bijelim ekranima stigle su kao donacija UNHCR-a. Kasnije su postale dijelom svakodnevnog posla, što je podrazumijevalo poznavanje osnovnih operacija. No, odlaskom u mirovinu upisujem tečaj informatike u našem Pučkom otvorenom učilištu i kasnije uz pomoć djece polako napredujem u svladavanju nešto složenijih vještina – kaže Nada.

Tako po nekoliko sati dnevno provodi u „klikanju“, razmjeni iskustava s ostalim korisnicima, i to u dijelu samo nekih područja koja drži korisnim za vlastito proširivanje znanja, ali i aktivno sudjelovanju u kreiranju pojedinih stranica.
-Oduševljena sam fotografijama koje se objavljuju na web stranici Stari Bjelovar, i to ponajprije iz nostalgičnih razloga, pa tako i sama objavljujem neke za koje držim da su zanimljive i drugima. Time, zajedno sa svojom generacijom, od kojih su neki također redovito na Facebooku, osvježavam sjećanja na Bjelovar kakav je nekada bio u danima naše mladosti. Redovito komuniciram s prijateljima i, bez obzira što nije riječ o „živim“ susretima, veseli me mogućnost svakodnevnog „viđenja“ s prijateljima – govori Nada.
Uz to će rado poslušati i neke „nezaboravne“ melodije, pročitati pokoji savjet o tome kako se riješiti nekih zdravstvenih tegoba ili pak pripremiti neko ukusno jelo, ali i učvrstiti obiteljske veze.

 Nova poznanstva

-Dio moje obitelji živi u Africi i s njima sam upravo preko mreže stupila u kontakt, što bi vjerojatno bilo nemoguće na drugačiji način, a tu su i mnogi Bjelovarčani razasuti širom svijeta, školski prijatelji i brojni poznanici. Do sada nisam imala loših iskustava jer se klonim nekih „sumnjivih“ razgovora, te kao i mnogi drugi mlađi od mene, dižem dva prsta za ovu mrežu – dodaje.

Do sada je „sakupila“ više od 100 prijatelja, i upoznala mnoge zanimljive sugovornike s kojima dijeli mišljenje o pojedinim temama ili fotografijama grada koje svakodnevno objavljuje na svojoj stranici. Motivi su različiti i nisu odabrani prema nekim posebim temama, ali odražavaju dio svakodnevice. A ako ima neku primjedbu, onda je to svakako svojevrsni prijekor svojim vršnjacima, za koje kaže da ih je premalo na Facebooku, koji bi im zasigurno donio više zabave i opuštajućih trenutaka.