U 94. godini života preminuo je prošlog petka Maks Šminderovac. S nostalgijom će se popularnog Maksa sjetiti svi ljubitelji bjelovarskog rukometa, jer napustio nas je najbolji bjelovarski vođa puta. Kao veliki rukometni zaljubljenik bio je vođa puta na brojnim gostovanjima bjelovarskog Partizana u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Njegove sposobnosti, odgovornosti i agilnosti najbolje se prisjeća Željko Seleš, najuspješniji bjelovarski trener.
– Maks je uz klub bio gotovo od samih početaka. Ništa mu nije bilo teško i obavljao bi usputne poslove da bi nama bilo lakše. Ipak, izdvojio bi dva događaja iz njegova života koji ga najbolje opisuju. Prvi se dogodio 19. veljače 1972. nakon što smo u Dortmundu u finalu Kupa europskih prvaka svladali Gummersbach. Već i prije svečane dodjele Maks je uzeo pehar pobjednika, s njim je utrčao u igralište i počeo je slaviti s igračima. Službeni spiker je morao preko razglasa zvati igrače da vrate pehar tako da bi se mogla održati svečana dodjela. Godinu dana kasnije u prometnoj nesreći kod Splita poginuo je naš Vladimir Smiljanić Babura. U tim teškim vremenima Maks je otišao u Split gdje je riješio svu papirologiju te je dovezao lijes u Bjelovar. Ništa mu nije bilo teško za voljeni klub – prisjetio se Seleš.
Obitelji iskrena sućut, a Maks, Tebi vječna slava i hvala!