Umro je naš Medo, jedan od rijetkih gradskih kozera, u čijem društvu nikada nije manjkalo humora i dosjetki kao ni u njegovim karikaturama koje su na prečac osvajale publiku. A među njima ipak se po popularnosti izdvaja samo jedna, Bjelovarčanima posebice draga. Na tisuće karikatura popularnog lika Mate koje je tijekom 42 godine objavljivanja u nekadašnjem Bjelovarskom listu i Bjelovarcu iscrtao Branko Medak, ostat će tek podsjetnikom na malu rubriku zadnje stranice novina u kojoj su mnogi tražili jasan i kratak komentar koji bi ocrtavao dio životne zbilje. Medak se osim crtežom koji je govorio i više od riječi, nikada nije upuštao u prevelika objašnjavanja, već je u gradskim šetnjama osluškivao puls sugrađana, njihove pohvale ili pokude i sve ih prenosio kroz svoga Matu koji je tijekom svih ovih godina postao svojevrsnim glasom javnosti. Zato su mnogi čitatelji prvo u novinama pogledali posljednju stranicu da vide „što kaže Mato“. Ta kratka rečenica smještena uz Medakov karakteristični crtež uvijek je bila aktualna, s dodatnom dozom humora kroz kojeg je lakše progovoriti i o nekim „škakljivim“ temema.

Ali, dobroćudnom Mati teško je bilo prigovoriti na zluradosti i kada bi nekome „stao na žulj“, jer je to uvijek činio iskreno i bez zadrške držeći kako u nepravdu ili sve negativnosti treba javno uprijeti prstom. Stoga se bez imalo pretjerivanja može kazati kako je Mato bio svojevrsni pandan Reisingerovom „Peri“ u nekadašnjem Vjesniku ili Voljevičinom Grgi u „Večernjaku“, zaštitnim znacima ovih novina kao što je to bio i Medakov neizmjerno popularan lik. Zato će mnogima nedostajati okvirić u desnom donjem kutu Bjelovarca sa simpatičnim debeljkom koji se ponekad pojavljivao i u društvu svoje supruge Marice s kojom je činio prepoznatljivu prosječnu obitelj sa svim svojim brigama, problemima, nedaćama, radostima i nedoumicama koje na kraju ipak rješavaju s optimističnom porukom „bit će bolje“.

S našim Medom odlazi i Mato kojeg ćemo pamtiti i po šeširu prevučenom preko očiju što nije značilo kako ne želi vidjeti što se oko njega zbiva, već upravo suprotno. Vidio je ponekad i više od onoga što je želio, ali to možda nije iskazivao tekstom nego samo crtežom. S Medakovim odlaskom umire i njegov najdraži lik, jer su obojica živjeli zajedničkim životom protkanim bezbrojnim potezima olovkom i bojama, i to onim vedrim i živahnim po čemu će ova dva suputnika kroz vrijeme ostati u sjećanju brojnim čitateljima.

Bjelovarac s Matom
Povodom 40. godišnjice izlaska Mate, njegov autor Branko Medak sredinom listopada 2014. godine prisjetio se početaka i podijelio s nama par anegdota o najdugovječnijem suradniku i jednom od najvećih simbola Bjelovarca, ali i Bjelovara.

Prvi Mato, podsjetimo, osvanuo je na stranicama Bjelovarca objavljenog sredinom listopada 1974. godine, na temu vinarstva. Sipajući šećer u bačvu vina, Mato poručuje “Daj još jednu vreću, trebam više traminca”. Vino, seks i politika, ali ponajprije bjelovarska svakodnevnica, najčešće su teme koje je Medak komentirao kroz Matu, iako je isprva bilo zamišljeno da Branko samo crta, a za komentare se trebao pobrinuti njegov prvi urednik, Emil Novak.

– Emil i ja gotovo da smo istog trenutka došli na ideju da Bjelovar mora imati svojeg lika iz karikature, tada je to bilo strašno popularno. Odnio sam mu nekoliko skica, a on je odabrao Matu. Ime Mato odabrali smo jer je tada to bilo često bjelovarsko ime. Dogovorili smo se da ja crtam, a on piše komentare, ali toga se pridržavao samo prva četiri broja, a onda mi je rekao da se ja za njih pobrinem – kazao je Medak, koji je za Bjelovarac nacrtao oko dvije tisuće karikatura, a inspiracije mu nikad nije nedostajalo. Crtajući Matu, Medak je uvijek bio bez dlake na jeziku, pa se znalo dogoditi i da prijeđe granicu onoga što su vlasti smatrale prikladnim.

Urednik na “ribanju” u Komitetu

– Znalo se dogoditi da Novaka pozovu na “ribanje” u Komitet zbog mojih karikatura. On je bio član Partije pa je morao odlaziti, a ja sam jednom otišao s njim čisto da vidim kakav je to osjećaj. Kritike sam znao dobiti i na ulici, kada bi se netko od Bjelovarčana prepoznao u karikaturi koja mu nije govorila u prilog, a redovito sam imao neugodne situacije kada sam se sprdao s oficirima JNA – istaknuo je Medak, koji je ipak radije govorio o onim pozitivnim stvarima. Mato je, kazao je, postao jedan od bjelovarskih simbola pa se tako, primjerice, nalazio i na plakatima Bjelovarskog sajma.

– I danas na kioscima znam čuti ljude kako govore “Dajte mi onaj Bjelovarac u kojemu je Mato”. Zna se dogoditi i da ljudi koji su prije živjeli u Bjelovaru, a danas su Njemačkoj, Danskoj ili negdje drugdje, nabave Bjelovarac i upravo ih Mato najviše podsjeti na Bjelovar – kazao je Medak i dodao kako se Mato, upravo poput njegova autora, fizički mijenjao kroz vrijeme.

Stjepan Horvat, Medakov suradnik: Sipao je viceve čim bi ušao u redakciju

Stjepan Horvat, bjelovarski izdavač, svjedok je Medakovih početaka. Vrsni i nadaleko poznati karikaturist, kaže Horvat, bio je dobri duh svakog društva u kojem se našao. Obilazeći Hrvatsku od Dubrovnika do Slavonije, predstavljajući jedinstvenu izložbu “Salon karikatura”, Medak je bio omiljen po svojim šaljivim dosjetkama, koje je nerijetko skladao u pjesme otpjevane uz vlastitu gitarsku pratnju.

– Gdje je god došao bio je omiljen, jer je osim viceva koji su uvijek uslijedili već nakon pozdrava, ilustrirao sudionike. No, mnogi ne znaju da je Branko imao prekrasan rukopis, pa možda u svom domu i sami imaju diplomu koju je upravo on ispisao. Znao je često sa sobom ponijeti i gitaru, pa je šaljive dosjetke u tren oka i uglazbljivao. Bio je vrijedan i od riječi, a pamtit ću ga i po tome što je uvijek bio spreman pomoći – svjedoči Horvat. Branko je bio suradnik, ilustrator rebusa, od prvog dana “Čvorka”, humorističnog časopisa koji je u Bjelovaru počeo izlaziti sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća. Željko Horvat s Brankom je surađivao u Bjelovarcu. Poznati Mato, lik kojega je oživio u bjelovarskom tjedniku, svakoga je ponedjeljka u redakciju stizao u novom izdanju.

– Računajte ako je godišnje otprilike Mato izlazio u 50 različitih situacija, onda ih je naš Branko do sada nacrtao preko dvije tisuće. Sjećam se da smo morali jednom preko noći mijenjati naslovnicu novogodišnjeg izdanja, jer je nacrtao kako SIZ-ovci glođu kosti, a to se nije svidjelo rukovodstvu bivše države. Nema viđenijeg političara koji nije osvanuo u Brankovoj karikaturi, a ja ću ga pamtiti po ponedjeljcima kada je u redakciju donosio popularnog Matu. S vrata je sipao novi vic – prisjetio se Željko Horvat.

mato 11-2 1988 mato 11 1988 mato 9 1980 mato 8 1988 mato 8 1980 mato 7 1988 mato 6 1980 mato 5 2003 mato 4 2003 mato 4 1988 mato 4 1980 mato 3 1993 mato 1 1988 mato 1 1980 mato 11 1976